Mnogo je poezije i uglazbljenih pjesma posvećeno Djevici Mariji, mi smo odabrali pjesmu Ante Jakšića "Najljepšoj među ženama". "Mi te nosimo ko dragulj naših nadanja / U svojim skromnim zjenama / Ti si luka odmora kroz vihor naših stradanja / Najljepša među ženama!"
Ante Jakšić rođen je 1912. u Bačkom Brijegu, a preminuo je 1987. u Zagrebu. Bio je profesor hrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Travniku , Franjevačkoj gimnaziji na Badiji te gimnazijama u Tuzli, Osijeku, Belom Manastiru, Slavonskom Brodu i drugdje. Temeljna obilježja njegove lirike usko su povezana s kršćanskim svjetonazorom. Mnoge su mu pjesme, oblikom često soneti, nadahnute biblijskim motivima. Osim poezije pisao je i prozu lirskoga ugođaja. Pjesme su mu prevođene na njemački, francuski, slovenski, češki i uvrštene u antologije: Hrvatska duhovna lirika, Iz hrvatske marijanske lirike, Duša duše hrvatske, Skupljena baština, U sjeni transcendencije i Hrvatska božićna lirika.
‘Najljepšoj među ženama’
Tebi ne pristupaju oni što nose posude laži
I u čjim mržnja leži zjenama,
I smrtnicı nikada neće razotkriti Tvoje draži,
Najljepša medu ženama!
Jer Ti si visoka gora bjelinom život gdje grezne
I mir u čistim sjenama,
I bit ćeš velika onom za pravdom koji još čezne,
Najljepša medu ženama.
I majkom mnogi zvat će Te što majke svoje nemaju,
A ljubav svijetom pronose,
I mnogi k tebi doći će s nepravde koji stradaju,
A ipak tugom iskrenom
Zbog grijeha oči orose.
I bit ćeš sunce ubogih što miso patnje nalaze
U tvojim tužnim očima,
Da patnjom svojom ustrajnom još zmiji glavu pogaze
U kobnim za nas noćima.
Jer Ti si izvor utjehe što tužna srca orosi
I ranu svaku zavije,
Jer Ti si sveta zastava što vitez smjeli pronosi
Nad gradom ljudstva uboga
Ko požar da je razvije.