Apostolima je trebalo preobilno milosrđe koje im je Krist iskazao, piše Aleteia. Baš kao i svima nama. Uskrsli Isus pojavljuje se ispred svojih učenika. Sveti Luka nam kaže da su se “zaprepastili i prestrašili i pomislili da vide duha.” Zašto su se bojali? S jedne strane, čini se da su se trebali bojati. Jer očito među njima nema mira. Izdali su Gospodina. Sjetite se da je samo apostol Ivan slijedio Isusa do podnožja križa. Kako su mogli biti u miru s Bogom nakon takve nevolje?

Tada su, budući da su izdali Gospodina, morale postojati unutarnje napetosti među njima. Ako znamo, zahvaljujući zapisima iz Svetog pisma, da je Petar tri puta poricao da je poznavao Isusa, zasigurno su to znali i drugi učenici. Jadni Toma nije vjerovao na riječ ostalima da je Isus uskrsnuo. Najbliži Gospodinovi prijatelji nisu bili svi jedne misli. Dogodio se treći sukob. Pomislite kako su učenici bili rastrgani. Iznenada, nakon što su godinama svjedočili Isusovim čudima i slušali Njegovo učenje, našli su se u neskladu sa svojom voljenom tradicijom. Njega više nema. Izložio ih je svima. Što su trebali učiniti? Mogu li se nakon Isusove osobe jednom zauvijek odreći Evanđelja? Mogu li se stvari zaista vratiti onakvima kakve su bile prije?

Od nemira do mira

Uskrsnuće je zapanjujuća stvar. Nesigurni u ono što je Bog učinio među njima, učenici prilaze Gospodinu sa strahom i trepetom. Iz obilja milosrđa Isus je uvjeravao svoje najbliže prijatelje da je doista uskrsnuo iz mrtvih. Jeo je i pio u njihovoj sredini. Učio ih je. Ljubio ih je. Milost je što se Isus pojavljuje među njima, hodajući još jednom s njima, pružajući povjerenje učenicima potrebno za propovijedanje Evanđelja. Plod ovog milosrđa je mir. Isus pozdravlja učenike riječima: “Mir vama!” To nije puka formalnost. Isus ne slijedi samo regionalni ili vjerski običaj. Toma Akvinski kaže: “Bilo je to potrebno reći jer je njihov mir bio narušen na mnogo načina.” Isus neprestano stoji među onima koje voli i svojim milošću pruža im mir.

Naše iskustvo

Ako, pak, razmislimo o nevolji, vidimo da nemiri koje su doživjeli ti prvi učenici nisu samo njihovi. Umjesto toga, ovo je previranje koje osjećaju svi Isusovi sljedbenici. S njima dijelimo i vlastita iskustva, ili bolje rečeno, pronalazimo se u njihovim. Ponekad je i naš vlastiti odnos s Bogom potamnjen grijehom. Koliko smo puta pobjegli s Kalvarije, umjesto da smo slijedili Isusa do križa? Koliko smo puta bili ovce koje se razbježe, umjesto da ostanemo s pastirom? ((Mt 26,31) Gospodin je patnjom i smrću pomirio svaku našu grešku. Isus nam preko križa omogućuje ponovno sjedinjenje s Ocem i dolazi k nama, stojeći u našoj sredini, svaki put kad pristupimo ispovjedaonici. Tamo, iza zatvorenih vrata, možemo mu odati svoje srce i možemo se pomiriti.

Budući da su ostali zajedno, unatoč razlikama i ozljedama, Isus je mogao pružiti mir njihovim nemirnim srcima. Jesmo li depresivni ili se kolebamo oko svoje vjere? Dat će nam On svoj mir.
Kršćani nisu s ovog svijeta. Naša potreba za obožavanjem Boga, naše uvjerenje da je svaka osoba važna i vrijedna našeg poštovanja i ljubavi, naše ideje o braku i obiteljskom životu, naše odbijanje da se moral svodi na materijalističke ili utilitarne ciljeve … sve ovo i još više stavlja nas u “rasprave” sa svijetom oko nas. Kako možemo voljeti kad je tako teško biti dobar? Kako moj glas može probiti sve jači i nasilniji žar dekadencije? Moramo se ugledati na Isusa. Njegov će mir zavladati u našim srcima, a onda će ljudi, unatoč progonima, zlu ili patnjama, vidjeti Njegov mir u nama. I oni će htjeti da On vlada u njihovom srcu.

Jedini put do mira

Mir koji Isus donosi jeu  punom strahopoštovanju. Sjajno, jer tko bi mogao zamisliti da će nas Bog ljubiti toliko da bi njegov mir izbio u ove oblake tame naših srca? Kako kaže sv. Ivan Zlatousti:

“Otklanjajući sve poteškoće, okupio je u jedno zasluge Križa, a to su mir, jer su uklonjene sve zapreke.

Samo njegovom patnjom i smrću ovaj mir dolazi do nas.

Gledajte Boga sa strahopoštovanjem danas. Čudite se njegovom radu! Prigrlite i njegov križni put, jer je na kraju oponašanje njega jedini put do mira.”