Rođen je na farmi u gradu zvanom Parzham u Kraljevini Bavarskoj. Datum je bio 22. prosinca 1818. Njegovi roditelji, George i Gertrude Birndorfer, bili su pobožni katolici, a novu su bebu nazvali Johann Evangelist. Johann je bio drugo najmlađe od 12 djece, od kojih je petero umrlo u djetinjstvu, piše Aleteia.

Kao dijete mladi je Johann pokazivao ljubav prema molitvi i samoći što je ukazivalo kamo bi mogla voditi njegova budućnost. Ispunio se velikom ljubavlju prema Blaženoj Majci. Naučio je moliti krunicu i molio je svaki dan. Kad je imao 11 ili 12 godina, Johann je imao posebnu rutinu za Gospine blagdane. Pješice bi putovao do svetišta posvećenog njoj, uvijek na velikoj udaljenosti. Tamo bi pohađao misu, postio bi i molio cijeli dan, a ne bi se vraćao kući dok ne padne mrak.  Johannova mama umrla je kad je imao 14 godina. Ostao je na farmi pomažući ocu. Prisustvovao je misi što je češće mogao i često je posjećivao Presveti Sakrament. Rad na poljima dao je mladiću priliku da se u sebi okrene molitvi. Na farmi je ostao sve dok mu otac nije preminuo 1838. godine.

Ostavljajući svijet iza sebe

Johann je dobio značajno nasljedstvo s očeva imanja. Nemajući želje za materijalnim stvarima, riješio se nasljedstva i napustio svjetovni svijet. Pridružio se franjevcima kapucinima i postao brat laik. Kad je ušao u novicijat, uzeo je ime Konrad, u čast Konrada iz Piacenze. Nakon toga zauvijek će biti poznat kao Konrad. Ubrzo nakon što je dao zavjete, Konrad je poslan u samostan sv. Ane u gradu Altotting. Ovdje je svetište Gospe od Altottinga, nacionalno svetište Bavarske. (Danas je ovo mjesto poznato kao njemački Lourdes). Konrad je dobio posao vratara u svetištu. S vrata je mogao vidjeti tabernakul. Nije mogao biti sretniji. Ništa mu drugo nije trebalo.

Vratare Bog posebno voli!

Sve je više onih koji su bili vratari i danas su prepoznati kao sveci: Paschal Baylon, Charles of Sezze, Didacus of Alcalá, Felix iz Cantalice, Alphonsus Rodriguez, André Bessette, John Macias, Benito Solana Ruiz, Bonaventure iz Barcelone i Solanus Casey . Ovo je samo kratki popis i mogao bi postati i duži kad bi se imenovao svaki sveti vratar.
Svetište se nalazilo u užurbanom i prometnom gradu. Posao vratara nije bio lak, jer su mu ljudi po čitav dan dolazili postavljajući pitanja, želeći upute, tražeći svećenika, tražeći savjet i samo želeći da netko s njima razgovara.

Tišina za Boga

Konrad je savršeno ispunio svoju dodijeljenu ulogu. Također je mogao čitati srca onih koji su mu dolazili. Činilo se da su njegova mudrost, dobrota i svetost uvijek mogli pomoći u zadovoljenju potreba onih pred vratima.

Konrad je volio tišinu. Koristio je to kako bi bio u kontaktu s Bogom, a kad bi uspio dobiti slobodan trenutak, stajao bi u kutku kraj ulaznih vrata kako bi mogao vidjeti Presveti Sakrament. Noću se često uskraćivao sna kako bi mogao zakoračiti u oratorij braće ili crkvu kako bi se molio. Mnogi su vjerovali da se jedva ikada odmarao, ali neprestano se bavio radom ili molitvom.

Djeca su pjevala dok je odlazio u nebo

Brat Konrad bio je na poslu svaki dan 41 godinu. Nakon izuzetno zauzetog dana tijekom travnja 1894. godine, osjetio je kako ga napušta snaga. Izvijestio je to svom pretpostavljenom, koji mu je naredio da spava. Djeca u susjedstvu voljela su Konrada i primijetila da ga nema. Pitali su gdje je i tada im je rečeno da je bolestan. Glas se brzo proširio i uskoro su djeca iz svih krajeva okružila samostan i počela moliti krunicu za brata Konrada. Njihovi molitveni glasovi bili su posljednje što je čuo.

Konrad je umro 21. travnja 1894. Dobio je dar proročanstva, mogao je čitati srca ljudi koje je upoznao i bio je poznat po svojoj mudrosti, dobroti i svetosti. Pripisana su mu i brojna čuda. Papa Pio XI proglasio ga je svetim 1934. godine.

Sveti Konrade od Parzhama, molimo te, moli za nas!