Pismo je 75 godina kasnije ušlo u dokumentaciju koja je prezentirana Vatikanu prilikom procesa kanonizacije Padre Pija, donosi portal Sveti Padre Pio. Brat Pio napisao je što se dogodilo: “Prije nekoliko dana imao sam nevjerojatno iskustvo. Oko 11 sati navečer (18. siječnja 1905.) brat Anastasio i ja bili smo na koru. Odjednom sam se našao u palači vrlo bogate obitelji. Tamo je otac obitelji umirao u krevetu dok se, istovremeno, trebala roditi njegova kćer. Tada mi se ukazala Blažena Majka i rekla: ‘Povjeravam ti ovo nerođeno dijete da se brineš o njemu i štitiš ga. Iako će ona postati dragocjeni dragulj, sada još nema oblik. Oblikuj je i ulašti. Učini ju sjajnom koliko god možeš jer jednog dana ja se želim ukrasiti njome.’

Uzvratio sam: ‘Kako je to moguće? Ja sam samo siromašan sjemeništarac i čak ne znam hoću li imati radost i sreću postati svećenikom. Ako i postanem, kako ću se moći brinuti o djevojci jer ona je tako daleko?’ Blažena Majka me opomenula: ‘Ne sumnjaj u mene! Ona će doći k tebi, no prije ćeš ju sresti u bazilici svetog Petra u Rimu.’” (cijelo svjedočanstvo pročitajte OVDJE)

Riječi Blažene Djevice upućene bratu Piju: “Povjeravam ti ovo nerođeno dijete da se brineš o njemu i štitiš ga.”

Ovo se pismo Padre Pija smatra vrlo važnim jer je prvi dokument koji potvrđuje nadnaravni dar bilokacije koji mu je Bog udijelio. Ipak, u današnjoj bitki protiv pobačaja još jedan aspekt pisma dobiva dodatnu važnost. To su riječi Blažene Djevice bratu Piju: “Povjeravam ti ovo nerođeno dijete da se brineš o njemu i štitiš ga.”

Može li biti veća preporuka da Padre Pio bude poseban zaštitnik nerođene djece od riječi koje mu je uputila sama Gospa? Povjerila je brigu o djetetu koje je još bilo u majčinoj utrobi, a čiji je otac umirao, mladom sjemeništarcu, budućem kapucinu koji je postao jedan od najvećih svetaca u povijesti Crkve. Nadalje, Blažena Djevica djevojčicu koja se trebala roditi nazvala je “dijete”; nije bila “nakupina mesa” ili “grumen tkiva” čiji bi se život u današnjem svijetu gnjusno mogao prekinuti pobačajem.

Užasavanje Padre Pija nad pobačajem jasno je u jednoj od biografija o svecu (“Padre Pio: True story”) zapisao Bernard Ruffin. On je intervjuirao gospodina Alberta Cardonea kojemu je o susretu u ispovjedaonici s Padre Pijom svoje svjedočanstvo ispričala jedna žena. Naime, nakon što je nabrojala sve grijehe kojih se mogla sjetiti, svetac joj je rekao: “Pokušaj se prisjetiti još jednog grijeha”.

Odgovorila mu je da joj ništa ne dolazi u sjećanje pa joj je Padre Pio kazao da se uspne na brdo i ispod križa na njegovu vrhu izmoli petnaest Zdravomarija i Očenaša kao pokoru. Nakon što je to učinila, ponovno je ušla u ispovjedaonicu, a svetac ju je ponovno pitao sjeća li se tog određenog grijeha. Odgovorila je kako je sve ispovjedila, no Padre Pio je rekao: “Ne, još se uvijek ne sjećaš svih svojih grijeha.”

Jadna se žena rasplakala, napominjući kako nije znala da je pobačaj koji je učinila grijeh

Ponovno ju je poslao na brdo pod križ i isti se scenarij dogodio tri puta – ničeg se drugog nije mogla sjetiti. Konačno, Padre Pio glasno je rekao: “Znaš li da je on mogao postati dobar svećenik, biskup ili čak i kardinal?” Jadna se žena rasplakala, napominjući kako nije znala da je pobačaj koji je učinila grijeh. Svetac ju je upitao: “Kako misliš da to nije grijeh? To je ubojstvo!” Žena mu je rekla kako joj nitko osim majke nitko nije rekao da je pobačaj grijeh, a zatim je kazala Padre Piju kako je mogao reći da je njezino dijete moglo postati svećenik ili kardinal. Svetac je odgovorio ponavljajući isto: “Pobačaj je grijeh, veliki grijeh!”

Drugim riječima, nije važno što bi to pobačeno dijete u životu moglo postati. Svjedočanstva napisana o životu Padre Pija često se dotiču i parova koji su ga pitali za zagovor kako bi postali roditelji. Jedno od tih svjedočanstava je i sljedeće: “Tijekom ispovijedi, osim drugih stvari, rekao sam mu kako imam veliku želju postati otac. Bio sam oženjen tri godine, no moja supruga nije mogla zatrudnjeti. Posjetila je mnoge eminentne specijaliste koji su nam kazali kako se moramo pomiriti s činjenicom da ne možemo postati roditelji. Nije bilo druge nego zamoliti Padre Pija da izmoli čudo, pa sam to i učinio. On mi je odgovorio: ‘Neka te to ne brine jer ćeš za godinu dana postati otac.’ Iako sam shvatio da je to suprotno nalazima liječnika, moje se srce ispunilo radošću. Kao što je Padre Pio i rekao, godinu dana kasnije, 1944. postao sam otac predivne djevojčice.”

Padre Pio nikada sebi nije pripisivao zasluge za čudesa koja su se dogodila, nego uvijek Bogu i Djevici Mariji

Važno je napomenuti kako Padre Pio nikada sebi nije pripisivao zasluge za čudesa koja su se dogodila, nego uvijek Bogu i Djevici Mariji. Znao je, prije nego li je dijete rođeno, hoće li biti dječak ili djevojčica. Jedno svjedočanstvo iznio je policajac i njegova trudna supruga posjetili samostan. Policajac je upitao sveca koje ime dati djetetu kada se rodi. “Neka se zove Pio!”
– A što ako bude djevojčica?
“Rekao sam, neka se zove Pio!”

Kako je na svijet došao dječak, kako je svetac i rekao da će biti, novorođenčetu su nadjenuli ime Pio. Dvije godine kasnije isti je policajac došao u San Giovanni Rotondo upitati koje ime dati drugom djetetu koje su supruga i on iščekivali. “Nadjenite mu ime Francesco.”
– Ali, Padre, priznajem da ste zadnji put bili u pravu, no što ako se rodi djevojčica?
Svetac mu je samo odgovorio: “Malovjerni!”

(Padre Alberto D’Apolito: ”Padre Pio da Pietralcina” / “Voce di Padre Pio” (1/1973.) / B. Ruffin: “The True Story” / R. Allegri: “Padre Pio,
Il santo dei miracoli” / A. Del Fante: “Per La Storia”)

Izvor: padrepio.hr