Ivan je rođen 1896. u Banja Luci. Tamo je pohađao u osnovnu školu i u Banja Luci pohađao gimnaziju. Tada je došlo do prekretnice u njegovom životu. Na njega je velik utjecaj izvršio njegov profesor Ljubomir Maraković, inače aktivan i angažiran katolički laik. Njih dvojica su se povezali, ali i kasnije kroz život ostali u kontaktu. Ivan je uvidio da lijepo, istinito i dobro svoj izvor posjeduje u Bogu. Svakako je bio veliki ljubitelj književnosti. Merzov studij je prekinuo Prvi svjetski rat. On je bio na talijanskom bojištu i tu je bila također velika prekretnica u njegovom životu.

Poljubio bih ruku koja je dijelila pričest.

Vidio je patnju, bol i smrt i susreo se sa nekim stranama života sa kojima ranije nije ulazio u doticaj. Tu je spoznao istinitost Katoličke vjere koja je jedina zapravo trajna, jer nešto trajno u tom ratnom metežu ne postoji osim vjere. Postoji jedna zgoda koju je zapisao : Htio sam poljubiti ruke koje su dijelile pričest”. Tu je vidljiva ta njegova dubina i povezanost s euharistijom i ljubav prema svećeništvu. To je svakako produbilo njegovu vjeru. Kada se vratio, zapisao je u svom dnevniku da u duhu novih spoznaja katolicizma treba započeti svoj život.

Euharistija i sveta ispovijed su za Merza bili temelj i drugima je to preporučivao. Jedno od postignuća Ivana Merza je promicanje svete pričesti kao izvor života i poticanje na pristupanje tom sakramentima. On je dnevno prisustvovao misi.

Cijelu snimku podcasta možete pogledati u nastavku.