"U rimskoj i grčkoj mitologiji bogovi uvijek nastoje manipulirati čovječanstvom kako bi im služili svojim često sebičnim ciljevima i egoističnim shemama. U Kristu susrećemo iznenađujuću promjenu ove tlačiteljske igre. Bog nama služi! U apsolutnoj poniznosti, dostupnosti, ranjivosti i milosrđu, Bog nas je zavolio, oprostio i spasio."
Tijekom Svetog vazmenog trodnevlja- dani Velikog četvrtka do Uskrsne nedjelje – dogodit će se najčudesiji događaji, piše Simply Catholic. Milijuni kršćana širom svijeta okupit će se kako bi počastili poniženje, mučenje i raspeće Isusa Krista. U globalnoj kulturi koja obično slavi moć, snagu i ljepotu, ovo javno štovanje nečega tako užasnog uvijek je pomalo šokantno.
U događaju Krista, Bog ostavlja sigurnost i slavu s neba, u određenom smislu, i prihvaća ograničenja našeg ljudskog stanja, upoznajući u tijelu i slavu i tragediju naše prirode, a da nikada nije zgriješio. U posljednjem tjednu svog života Isus se potpuno predaje nama. U pranju nogu i euharistiji, u bičevanju i raspeću, Sin Božji nas voli potpuno bez ograničenja, uvjeta i ograničenja. Bez obzira prihvaćamo li, odbacujemo ili zanemarujemo ovu Božju ljubav, Isus nikada ne mijenja svoj temeljni stav prema nama.
U rimskoj i grčkoj mitologiji bogovi uvijek nastoje manipulirati čovječanstvom kako bi im služili svojim često sebičnim ciljevima i egoističnim shemama. U Kristu susrećemo iznenađujuću subverziju ove tlačiteljske igre. Bog nama služi! U apsolutnoj poniznosti, dostupnosti, ranjivosti i milosrđu, Bog nas je zavolio, oprostio i spasio.
Slabost križa, jednostavnost euharistije, nježnost pranja nogu, ljubav koja želi prigrliti izdajnika, lopova i kukavicu toliko su izvan dosega politike moći, kovitla društvene oholosti i svijeta zemaljskog hvatanja da nam sve to oduzima dah. Nije ni čudo što bi kraljevi bez riječi stajali u nazočnosti Sluge patnika, kako to proglašava Izaija.
Ako bi Bog mogao postati toliko siromašan, skroman i ranjiv da me ljubi, kako bih uopće mogao misliti o vlastitoj važnosti? Ovaj tjedan slavimo najčudnije stvari: slabost postaje snaga, ljubav pobjeđuje strah, bijedni se očaj pretvara u uskrslu nadu i vječna smrt ustupa mjesto vječnom životu, a sve je to zato što je On bačen na križ prije 2000 godina, i prigrlio ga je kao da je to najugodniji krevet.
Trebali bismo dopustiti da nas Gospodin ljubi tijekom Velikog tjedna. Dlan koji smo držali na Cvjetnicu trebao je biti simbol naše pohvale, poštovanja i ljubavi prema skromnom Učitelju koji nas je spasio i oslobodio. Misa Večere Gospodnje na Veliki četvrtak navečer prilika je za kušanje iznenađujuće milosti Euharistije i prepuštanje utjehi pranja nogu. Slušanje muke i štovanje križa na Veliki petak daje nam priliku da prigrlimo križ u vlastitom životu, bez obzira u kojem obliku on bio. Znajte da je misterija patnje u našem životu sveta ljestvica kojom ćemo se popeti do ljepote Kraljevstva nebeskog.
Velika subota je sveto vrijeme odmora i tišine, jer Gospodin spava u grobu i cijelo stvorenje čeka spasenje koje još ne razumije. Prekrasan drevni tekst iz rane Crkve prikazuje Isusa silazi u prebivalište mrtvih odvezujući Adama i Evu i sve druge duše koje su čekale otkupljenje od osnutka svijeta. Zamolite Gospodina da vas oslobodi straha, grijeha i traženja.
Okupljajući se oko uskrsne vatre na bdjenju, podsjećamo kako smo započeli korizmeno put obilježen pepelom grijeha, neuspjeha i poraza, ali sada ste se ispunili vatrom – silom uskrslog Krista i hrabrom snagom Duha Svetoga. Dok naviještamo Kristovo uskrsnuće kao lijepu istinu i preobražavajuće značenje ljudske povijesti, znajte da Gospodin hoda s vama, voli vas i vodi do punine radosti i mira.
Šokantni, čudni i snažni događaji Velikog tjedna trebali bi nas dovesti do suza i smijeha, zahvalnosti i pohvale, skromne svijesti o našoj slabosti i radosnog proglašenja Božje pobjede. Trodnevlje je vrijeme za Boga da otvori naša srca, tako da će nas milosna bujica Božjeg milosrđa koja teče sa strane raspetoga Krista oprati, oprostiti grijehe i sve dublje oblikovati u novom stvaranju Gospodinova spasiteljska smrt i uskrsnuće.