Nesnošljivost

Zavist, odnosno ljubomora (te riječi upotrebljavam kao međusobno zamjenjive), otvara vrata nesnošljivosti. Ova riječ označava nešto što je manje od mržnje, a više od ljutnje. Nesnošljivost koju neka osoba osjeća znači da se njezin um okomio na nekoga drugog. Za razliku od gnjeva ili srdžbe, koji mogu biti privremeni i prolazni, nesnošljivost je trajnije stanje. Ona gomila u pamćenju stvari koje se mogu iskoristiti protiv drugih. Sve što drugi čine sagledava se u lošemu svjetlu. Mnogi dobri ljudi skloni su čuvati od zaborava sve uvrjede iz prošlosti, kao što su drevni Egipćani čuvali bočice sa suzama kako bi ih one podsjećale na žalosti iz prošlosti. Spojite to pamćenje nepravda sa zavišću pa ćete zacijelo dobiti nesnošljivost.

Poput zavisti, nesnošljivost može supostojati s ljubavi. Komplicirani ljudi mogu istodobno i voljeti i mrziti istu osobu iz gotovo istih razloga. Razgovarao sam s ljudima koji su živjeli s osobom koju su drugi smatrali svetom. Ti su ljudi često imali i pozitivne i negativne osjećaje prema toj svetoj osobi, a često zbog istih razloga. Na primjer, taj potencijalni svetac bio je osoba koja je puno molila – koja se zapravo previše molila. Ili, taj svetac bio je jako ponizan – čak previše ponizan da bi se s njime moglo živjeti. Sjećam se jednoga svetog redovnika koji se uvijek pojavljivao kada stvari nisu bile kako treba. Netko je razgovarao za vrijeme velike tišine ili je popio malo gaziranoga pića za vrijeme molitve. Ta zlosretna navika pojavljivanja u pogrješnu trenutku za druge donijela je toj dragoj duši nadimak “Puzava mahovina”.

Osjećamo odbojnost prema prijateljima kada su zahtjevni ili kada nas omalovažavaju, prema kolegama kada su nam suparnici te prema neprijateljima zato što nas ne prihvaćaju i ne slažu se s nama

Neki učenjaci drže da je tajanstveni psihološki proces u osnovi Judine izdaje i propusta svih apostola bila upravo ta ista vrsta ogorčenosti prema Učitelju kojega su voljeli. U najmanju je ruku vjerojatno da su njegova poniznost i činjenica da nije htio koristiti svoje tajanstvene moći protiv svojih kritičara mogla izazivati ogorčenost koju su svi osjećali, ali je nisu htjeli pokazati.

Dakako, nesnošljivost nije usmjerena samo prema svecima. Mi osjećamo odbojnost prema prijateljima kada su zahtjevni ili kada nas omalovažavaju, prema kolegama kada su nam suparnici te prema neprijateljima zato što nas ne prihvaćaju i ne slažu se s nama. Ako ste komplicirani neurotičar, možda mrzite ljude koji vas vole samo zato što vas vole jer u vama izazivaju osjećaj krivice time što precjenjuju vaše vrline. Korov mržnje i odbojnosti može izrasti na svakomu tlu.

Što nam je činiti kada prepoznamo vlastitu ogorčenost, taj stalan negativan osjećaj prema drugomu, možda čak prema nekomu koga volimo?

Jedna druga vrsta nesnošljivosti jest osjećaj da netko dominira nad nama, da nam se ne dopušta biti ono što bismo voljeli biti.

Kao prvo, moramo razmotriti uzroke ogorčenosti. Koja je to mračna strana u nama bila pokrenuta? Obično je to naša djetinjasta usredotočenost na sebe. Svi mi želimo biti na sredini pozornice pa ne volimo kada to mjesto zauzima netko drugi, čak ni onaj koga volimo. Koliko su duboke rane grijeha? Koliko su opasne te riječi za one koji ih niječu i za one koji osmijehom ili lažnom dobrohotnošću prikrivaju svoje sklonosti grijehu. Rana koju se zanemaruje i niječe najvjerojatnije će se inficirati.

Jedna druga vrsta nesnošljivosti jest osjećaj da netko dominira nad nama, da nam se ne dopušta biti ono što bismo voljeli biti. Iako je točno da je svatko pozvan biti ono što jest, a samo je Bogu poznato kakvi smo u svojemu najboljem izdanju, točno je i to da je svakoj osobi potreban ljudski poticaj i vodstvo da bi se mogla razvijati. No umjesto da prihvatimo poticanja i plodove iskustva druge osobe, mi se često protivimo poput male djece kada im se kaže da se ne smiju igrati na prometnoj ulici. Ono što naša ogorčenost razotkriva zapravo je izvjesna izopačenost u ljudskoj naravi koja govori: “Ne ću služiti.”

Nesnošljivost može razotkrivati i pretjeranu potrebu da se bude središte ljubavi druge osobe. U braku i obiteljskomu životu ogorčenost se katkada javlja zbog egocentrične potrebe osobe za potpunim posjedovanjem druge osobe, a ta druga osoba ne može ili ne želi pristati na to. Želju za potpunim posjedovanjem treba usmjeriti samo prema Bogu koji je jedini izvor naše savršene ispunjenosti. Takva apsolutna očekivanja ljubavi druge osobe dovode do javljanja nerazumnih emotivnih zahtjeva i nastanka ogorčenosti i manipulacije. U svakomu braku postoji potreba za samostalnošću.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Benedicta J. Groeschela Vodič u poteškoćama. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.