Članstvo je pozdravila Marija Šešo, predsjednica Veronikinog rupca, napominjući kako se duhovna priprava održava u pandemijskim okolnostima uz pridržavanje epidemioloških mjera u crkvi gdje su označena mjesta na koja je dozvoljeno sjesti te je zahvalila   sabranima za molitveno zajedništvo i franjevcima u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Tvrđi u čijemu prostoru imaju sjedište i djeluju petnaestu godinu. Duhovna je obnova tijekom subotnjeg prijepodneva počela s mogućnošću za svetu ispovijed zahvaljujući ispovjedniku fra Svetislavu Stjepanu Krnjaku, OFM, i nastavljena osobnim razmatranjem u tišini crkve prije euharistijskog slavlja.

Nema sveca koji nije išao u  školu križa.

Pozivajući okupljenu živu Crkvu na duhovno sabiranje, Barišić je rekao kako je čovjeku potrebna obnova duha jer se svatko od nas na ovaj ili onaj način troši u svakodnevici. „Veronikin rubac“ svojim laičkim služenjem konkretno daruje sebe drugima, nemoćnima i potrebitima, noseći križeve. „Molimo za svjetlo Kristovo i snagu stavljajući se pod zaštitu nebeske Majke Marije (ovdje uz oltarnu sliku Gospe Osječke s Djetetom), molimo za ljude koje susrećemo da budu ispunjeni milošću Sina“, kazao je Barišić te u propovijedi razmatrao o spasenjskom križu. Osvrćući se na čitanje dana proroka Jeremije (Jr 11, 18-20), propovjednik je razložio kako je ‘slika drveta’ navještaj što će se Isusu dogoditi (‘A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje).

Sotoni smetaju križevi, a križ je najbolji odgojitelj u školi mudrosti.

„Pavao će reći da je sramota ići na sudove. Svi sudimo, više-manje pa čak i sebi. Želimo li nasljedovati Krista, put nam je u križu koji nam daje Isus. Vidimo ga u Matejevu evanđelju (Mt 16, 24), kada Isus kaže: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.’ Zašto križ? Pitamo sebe i razmišljamo… Križ je najveći znak spasenja, muke, boli. Često se kaže: ‘Umro je, nije se patio.’ Nasuprot tome, Isus govori o križu. Važnost križa u našem spasenju je u snazi križa. Izvor utjehe je u križu i zato reci(mo) Isusu koliko (nam) je teško, iako trpiš, padaš… Gledaj u Isusa na križu, reci: ‘Isuse, oprosti što se žalim. Što si ti sve podnio, moja muka nije tolika.’ Ispod križa molimo za milost utjehe, sjećajući se osme postaje križnog puta kada Isus tješi jeruzalemske žene. Upravo pred križem je najbolja utjeha, tu je škola mudrosti. A danas vidimo kako iz ureda bacaju križ, Sotoni smetaju križevi. Križ je najbolji odgojitelj u školi mudrosti. Crkva nas poziva da motrimo križ.

Gospa upućuje na molitvu pred križem jer tu se doživljavaju sve milosti.

Ako hoćete doživjeti Božju ljepotu, idite u prirodu, a ako hoćete doživjeti Božju ljubav, idite pred križ! Snagom svoje žrtve Isus privlači. Krist ‘grijehe naše ponese na drvo’ (1 Pt 2, 24). Drvo križa izvor je blagoslova za cijeli svijet, iscjeljenja rana na srcu… Križ nama govori o dubini pada (9. postaja) i o veličini Božje dobrote, milosrđa. Promatrajući križ, otvorimo raskajano srce, molimo Duha Svetoga da ražari naše srce prema Isusu! Nitko od nas ne ljubi dovoljno. Križ je izvor utjehe i nade (Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti; Mt 11, 28-30). Nema sveca koji nije išao u školu križa, primjerice, sv. Franjo. Zahvaljujmo za blagoslov svetog križa i molimo da nas ojača u svetoj misnoj žrtvi“, zaključio je Barišić.

Nakon mise održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom uz meditaciju te je nakon blagoslova otpjevana završna pjesma „Čuj nas, Majko“. Duhovno okrijepljeni vjernici su izišli u samostansko dvorište gdje je katoličku družinu pozdravio fra Drago Rašković, samostanski sakristan. Susret je prethodio održavanju Godišnje skupštine i izvješću o daljnjim aktivnostima ograničenim zbog pandemije bolesti COVID-19 uzrokovane koronavirusom. Brojni su naposljetku zahvalili voditelju duhovne obnove za okrepljujuću propovijed nadahnutu Kristovim križem.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić