"U doba kada mnogi u raznim pojavama prepoznaju Božje znakove, mislim kako nije slučajnost da su prvi i posljednji dan karantene dva blagdana svetoga Josipa – zaručnika i radnika. Najveću kušnju svoga života sveti Josip je prošao između ta dva događaja: njegove nevolje počinju nakon zaruka s Marijom, a završavaju kada se napokon skrasio u Nazaretu, gdje je mogao započeti život „običnog” radnika. Između ta dva događaja on je bio izdan, odbačen, proganjan, gladan i siromašan, no ostao je vjeran Bogu, Isusu i Mariji, koje je volio iznad svega." Vlč. Tomislav Šagud na svojem je Facebook profilu objavio zanimljiv ispit savjesti kojega vam prenosimo u cijelosti.
POSTKARANTENSKI ISPIT SAVJESTI SA SV. JOSIPOM
Mjere i ograničenja pogodile su svakoga, više ili manje. Sada kada je prošlo nešto vremena i stvari se možda jasnije vide, mislim da hladnije glave možemo, gledajući svetoga Josipa, promotriti kako je naša duša prolazila kroz protekle kušnje:
Kada sam se osjećao izdanim od onih koji su imali moje povjerenje, jesam li od Boga tražio mudrost i vodstvo kao što je to Josip radio kada je saznao da je Marija začela?
Jesam li bio spreman na Božji poticaj izmijeniti sve svoje životne planove kao sv. Josip, kojemu je Bog u snu govorio?
Jesam li na nepravdu i odbijanje reagirao ljutito ili sam to strpljivo podnosio i pokušavao naći drugi način kako da iskažem ljubav potrebitima, poput Josipa kada su ga odbili u svratištu?
Jesam li se brinuo prvenstveno za sebe, makar se radilo o brizi za duhovna dobra, ili mi je pogled bio usmjeren na one slabije i nezaštićene, kao što je Josip gledao na Isusa i Mariju?
Jesam li očajavao i strahovao nad svojom budućnošću ili sam vjerovao da me Božji anđeli čuvaju i štite kao što je to vjerovao sv. Josip dok je bježao u Egipat?
Jesam li poput sv. Josipa u nevoljama ostao postojan i sabran u vršenju svojega životnog poslanja ili su mi one bile izgovor da zanemarim svoje dužnosti?
Neki najavljuju novi val, neki kažu da neće doći. Za nas kršćane jedno je sigurno: neki oblik kušnje uvijek će biti prisutan u našem životu.
Iskoristimo vlastite pogreške kako bismo prepoznali svoje slabosti, postali svjesni koliko smo nemoćni bez Gospodina te donijeli čvrstu odluku da napredujemo u krepostima kako bismo „novi val” životnih kušnji dočekali spremni i postojani u Gospodinu.