Iznimno značajnu ulogu oduvijek u svijetu imaju misionari, poglavito klerici i Bogu posvećene osobe koje su svoj duhovni poziv odlučile živjeti kilometrima daleko od svoga doma navješćujući Radosnu vijest. No, sve je veći broj i laika i laikinja koji također žive misionarski poziv, a među njima je i Annalisa Tognon čije svjedočanstvo donosimo.
Ona djeluje u zapadnoafričkoj državi Obali Bjelokosti gdje se procjenjuje da ima između 25% i 35% kršćana, a među pučanstvom skoro i da nema srednjeg sloja, već ondje živi 20% iznimno bogatih i čak 80% jako siromašnih ljudi. Iako je smještena na najatraktivnijem dijelu obale Atlantskog oceana – i unatoč činjenici da posjeduje velika prirodna bogatstva i sve preduvjete postati bogatom zemljom – zbog političke nestabilnosti spada u red najsiromašnijih zemalja svijeta, javlja Nedjelja.ba.
Crvena zona
No, Annalisu to nije spriječilo ni pokolebalo da se nesebično daje za tamošnji narod kojemu i te kako treba raznovrsna pomoć. Kako ističe, na poziv laičkog misionara mora se gledati kao na milost koju treba dijeliti, ne samo riječima, nego i konkretnim, materijalnim i duhovnim djelima, s radošću, žrtvom, uvjerenjem te s puno strasti.
Njezino misionarsko djelovanje bilo je vezano za veliko selo u Bondoukou biskupiji.
„Moje služenje u Africi sastoji se u davanju života za Krista slijedeći Njega i Njegovu misiju“, naglasila je.
„Trenutno su ovdje iznimno teška vremena – na krajnjem sjeveroistoku Obale Bjelokosti na granici s Burkinom Faso koja je postala meta džihadista. Upravo zbog toga smo u zoni koja je proglašena ‘crvenom’, zbog čega mi je mons. Bruno Essoh Yedoh, biskup Bondoukoua, i njegovo vijeće naložilo da napustim misiju u Tehiniju. Ovdje sam bila dio pastoralnog tima zajedno s jednim mjesnim svećenikom i Marie – gospođom Koulango naroda, koja potječe iz Yamadougoua, sela u blizini Bondoukoua. Ona je ostala u Tehiniju kako bi se osigurala prisutnost i određeni broj usluga misiji“, objasnila je laikinja Tognon.
Nova misija
Dalje je ispričala kako je, iz sigurnosnih razloga, od siječnja 2020. živjela u Bondoukou gdje su joj bili povjereni posjeti bolesnima u Centru Sv. Camille koji je pridružen Udruženju za bolesne Grégoire Ahongbonon.
„Utemeljitelj ovog centra bio je o. Giacomo Bardelli, svećenik Družbe za afričke misije (SMA), koji je s gradnjom – kojoj sam i ja svjedočila – započeo 2001.
Međutim, prije nekoliko mjeseci biskup mi je ponudio drugu misiju u selu Tambi gdje živi narod Nafana – grana velikog naroda Senufo koji nastanjuju sjever Obale Bjelokosti. Selo ovisi o katedralnoj župi te je nekih 40-ak kilometara udaljeno od Bondoukoua, a 16 km od granice s Ganom“, kazala je misionarka.
Objasnila je i kako njezina nova misija u selu Tambi još uvijek nije samostalna župa te kako dijecezanski svećenik periodično dolazi iz Bondoukoua slaviti misu ondje.
„Možda će sljedeće godine, ako Bog da, postati kvazi-župa s rezidencijalnim svećenikom. A moj poziv kao laikinje i misionarke ovdje je karakterističan i ja ću biti gdje Bog želi“, zaključila je misionarka Annalisa.