“Isus Krist je nakon Posljednje večere, molio da svi budu jedno (usp. Iv 17,21). To je njegova molitva prije muke, mogli bismo reći njegova duhovna oporuka…Svaki od nas ima za tim potrebu. Nismo sposobni sačuvati jedinstvo ni u sebi samima. I apostol Pavao je u sebi osjećao jedan razdorni sukob: htjeli bismo činiti dobro, a skloni smo zlu (Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. (Rim 7, 19)). Shvatio je tako da je korijen mnogih podjela koje su oko nas – među osobama, u obitelji, u društvu, među narodima pa i među vjernicima – u nama. I prema pastoralnoj konstituciji  “Gaudium et spes”, ‘neuravnoteženosti od kojih trpi današnji svijet zapravo su povezane s onom osnovnijom neuravnoteženošću koja je ukorijenjena u ljudskom srcu. U njemu se sukobljuju mnogi elementi…’”, podsjetio nas je papa Franjo u jednoj od svojih kateheza o molitvi na općoj audijenciji u Vatikanu 20. siječnja.

Čovjeka muči podijeljenost u njemu samome; iz nje nastaju brojni razdori u društvu

Govoreći o razlozima nejedinstva među nama kršćana papa, dakle, polazi od podijeljenosti koja muči svakog čovjeka, a iz koje se rađaju toliki razdori u društvu. Rješenje, kaže, “nije suprostaviti se nekome jer nesloga rađa drugu neslogu. Pravi lijek kreće od toga da se od Boga moli mir, pomirenje, jedinstvo. To vrijedi prije svega za kršćane: jedinstvo može doći samo kao plod molitve. Diplomatski napori i akademski dijalozi nisu dovoljni. Isus je to znao i otvorio nam je put, moleći. Naša molitva za jedinstvo kršćana je tako skromno ali zaufano sudjelovanje u Gospodinovoj molitvi u kojoj je obećao da će svaka molitva u njegovo ime biti prihvaćena od Oca.”(Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite… (Mt 6,7))

Molim li za jedinstvo kršćana?

Potičući nas na molitvu Očenaša papa Franjo se zapitao molimo li za jedinstvo: „To je Isusova želja, ali ako se osvrnemo unatrag na nakane na koje molimo, vjerojatno ćemo shvatiti da smo malo, možda nikad, molili za jedinstvo kršćana. A ipak, o tome ovisi vjera u svijetu; naime, Gospodin je tražio jedinstvo među nama „da svijet uzvjeruje“ (Iv 17, 21). Svijet neće povjerovati zato što ćemo ga uvjeriti dobrim argumentima, nego ako budemo svjedočili ljubav koja nas ujedinjuje i po kojoj postajemo ljudi bliski svima.”

Ogovoranje drugih uvijek sije podjelu i razdor

Moliti znači boriti se za jedinstvo, ističe papa Franjo: „Dà, boriti se, jer je naš neprijatelj đavao. Đavao uvijek unosi podjelu i razdor, jer njemu priliči unositi razdor. Napastuje na podjelu, svugdje i na sve načine…uvećava tuđe pogreške i mane, sije neslogu, izaziva kritiku i stvara frakcije, potiče nas na ogovaranje drugih…Ogovaranje je najprikladnije đavlovo oružje za unošenje podjele i razdora u kršćansku zajednicu, za unošenje razdora u obitelj, za unošenje razdora među prijatelje, on uvijek sije podjelu i razdor.”

Isusov san: da svi budemo jedno

Mnoge predrasude sprječavaju nas da u kršćanima drugih vjeroispovijesti vidimo braću u Kristu, zaključuje papa Franjo: “Korijen zajedništva je Kristova ljubav, koja nam pomaže nadići predrasude kako bismo u drugome vidjeli brata i sestru koje uvijek treba ljubiti. Tada otkrivamo da su kršćani drugih vjeroispovijesti, sa svojim tradicijama, svojom poviješću, Božji darovi, da su darovi prisutni na teritorijima naših dijecezanskih i župnih zajednica. Počnimo moliti za njih i, kad je to moguće, s njima. Tako ćemo naučiti voljeti ih i cijeniti. Neka zato molitva bude polazna točka kako bi se pomoglo Isusu ostvariti njegov san: da svi budu jedno.”