Jednim pogledom i osjetio sam njezinu iscrpljenost i obeshrabrenost, piše Catholic Stand.

Moja najdraža prijateljice,
koliko je vremena prošlo otkako smo zadnji put bili srce do srca! Jesi li ikad u najluđim snovima pomislila kada smo bile puno mlađe da ćemo biti ovakve kakve smo sada – supruge i majke?  Pišem ti sada s malo žurbe i puno suosjećanja. Kad si mi neki dan rekli da si se umorila od molitve, zvučala si tako umorno i staro…

Eto, rekla sam! Ne mogu to vratiti natrag i ne žalim jer si zaista zvučala umorno i staro, usprkos obećanju koje smo si dali godinama ranije da nikada nećemo biti „stari“. Mogli bismo biti „zreli“, „punoljetni“, „napredni u godinama“, ali nikada „stari“. Prijateljice, zar se ne sjećaš kako smo rekli da, bez obzira na godine koje prođu, moramo i uvijek ćemo biti mladi u srcu i dječji u radosti?

Ne zaboravite se smijati

Sjetiš li se ponekad onog “obiteljskog hotela” sa super bučnom djecom koja trče hodnikom u kojem smo odsjeli prije mnogo godina? To bi se sigurno kvalificiralo kao nezgodan hotel, zar ne? Tvoj smisao za humor je uvijek toliko važan, a danas je praktički nemoguće živjeti bez njega. Ako sve shvaćamo preozbiljno, kako bismo uopće mogli prebroditi dane i noći, tjedne i mjesece, godine?

Prijateljice / Foto: Unsplash

Sjećaš li se kako smo zamišljali Josipa i trudnu Mariju dok su putovali do Betlehema? Naravno, to nije bilo za podsmijeh, ali zacijelo su sa sobom upakirali puno humora, zajedno s kruhom i ostalim namirnicama za to putovanje kako bi stigli što dalje. Zaista ne mogu zamisliti Svetu obitelj sirovog i mračnog izgleda, rezigniranog životom u bijegu prije nego što se Isus rodio pa čak i godinama poslije. Velika vjera u božansku providnost, zajedno s dobrim smislom za humor, omogućila bi im da se nose sa svime odjednom. Tvoja sposobnost osmijeha i humora glas je povjerenja u našeg nebeskog Oca. Koristite to pametno i često.

Obveza odmora

Moram pitati, ali prilično sam sigurna da znam odgovor na ovo pitanje: spavaš li dovoljno? Obje znamo kakvog smo raspoloženja kad nemamo dovoljno odmora, posebno noću. Ako emocionalna temperatura naših domova ovisi o tome imamo li deficit spavanja ili ne – draga moja prijateljice, naša je obaveza i odgovornost da se dovoljno odmorimo i naspavamo. Da, postoje trenutci kada to nije moguće i jednostavno moramo ići bez dovoljno sna, ali moramo biti sigurni da osim onog što je neizbježno, ne tražimo izgovore samo da bismo pobjegli s određenim svjetovnim smetnjama.

Umor / Foto: Unsplash

Nepotrebno ometanje

U poslijepodnevnim satima u danu sam odredila vrijeme u kojemu želim odvojiti telefon i ne dirati ga do sljedećeg jutra. Znaš li samo koliko je bilo teško? Prvih nekoliko puta to sam radila, zamišljao sam ostavljene ljude koji su mi slali hitne tekstualne poruke i užasno važne e-mailove koji su u to vrijeme trebali odgovarati! Probudila bih se sljedećeg jutra samo da bih ustanovila da nisam primila ništa važno.

Čak je i Isus rekao svojim učenicima: “Pođite na samotno mjesto i odmorite malo.” Jer mnogi su dolazili i odlazili, a nisu imali vremena ni jesti. ” (Mk 6,31) Nije rekao da odete i nađete se na telefonu dok ne budete mogli ostati budni – pod uvjetom da tada nije bilo telefona. Hajde – znate na što mislim. Naši telefoni mogu poslužiti dobroj svrsi – ali mogu i spriječiti mnoge dobre stvari. Ako te boravak na njemu sprečava da se pravilno odmoriš, možda je vrijeme da ga fizički odvojiš. To ti omogućuje odmor.

“Grubi prijatelji”

Molim te, nemoj misliti da umanjujem tvoj umor. Naprotiv, mislim da će ti ovo dosezanje dna biti od pomoći u tvojem molitvenom životu.  Vidiš, umor i frustracija prilično su dobri prijatelji – baš kao i mi, samo što se zapravo volimo i pomažemo jedno drugome. To dvoje samo dovode do ogorčenja i beznađa. Toliko smo navikli trčati uokolo poput ludih žena koje pokušavaju spasiti svijet, ponekad zaboravimo odvojiti vrijeme da uštedimo najbolje vrijeme za zaista važne stvari – poput molitve.

Ja sam kriva za to. U svojem dnevnom rasporedu odvojila sam vrijeme da jednostavno budem s Bogom. Znaš to. O tome smo već razgovarali i znam da i ti to radiš. Toliko je velika pomoć ako vam treba 15 minuta – ili čak pola sata! – da samo budemo mirni i budemo s Njim u molitvi. Ipak, odgađam vrijeme i jednostavno ga pomičem dalje i dalje prema rasporedu dana, ponekad ga uguravajući između zauzetog i zauzetijeg, ili možda uopće ne držeći određeno vrijeme.

Kad se osvrnem unatrag, shvatim da sam se na ovaj način osigurala za neuspjeh, jer sam u osnovi sve drugo učinila važnijim od Gospodina. Znam, naravno, da to ne može biti istina. Dakle, moram se zaista potruditi da odvojim najbolje doba dana kada znam da se mogu najbolje usredotočiti i odvojiti vrijeme za svoju molitvu. Znam da mi treba puno više nego što čak i sama shvaćam. Napokon, razgovaram sa svojim Ocem.

Samo razgovaraj s Njim

Osjećam tvoju bol i tvoj umor, najdraža prijateljice. Toliko ljudi i stvari za koje se treba moliti – čini se beskrajna litanija molbi, zahtjeva i “molim, molim, molim”. A kad si najviše umorna i osjećaš najviše frustracija, molim te, znaj da je u tom trenutku naš Gospodin taj koji te nosi u naručju, provodeći te kroz najteže trenutke i najteža vremena. Ti i ja smo mu najbliži kad patimo, jer On zna našu bol. Zna koliko ga želimo voljeti i da kad kažemo da smo umorni od molitve, to nije zato što smo umorni od Njega.

Molitva / Foto: Unsplash

„Dođite k meni svi koji ste umorni i nosite težak teret, a ja ću vas odmoriti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene; jer ja sam nježna i ponizna srca, a vi ćete naći odmor za svoje duše. Jer jaram je moj lagan, a breme lako “. (Mt 11, 28-30)

Reci mu svoje tuge i nemoj se umarati od toga. Čak i ako ti se usne ne miču, a tijelo ti je teško, srce i um jednostavno trebaju misliti na njega. Odaberite biti s Njim. Nikada nije napustio nijednog od nas. Nikad to neće učiniti. On je vjerni prijatelj – boljeg od Njega nikada nećeš pronaći. Ali nemoj prestati razgovarati s Njim i slušati ga, jer je to tvoj čin vjere u Njega. Ovo je tvoj čin nade u Njega. Ovo je tvoj čin ljubavi prema Njemu.

Odgovor za pobjedu nad svim odgovorima

Napokon, ako se odgovor na tvoja pitanja i molitve i dalje ne čini tako jasnim kao definitivno „da“ ili odlučno „ne“, sjeti se da je sam Bog rekao: „Vidite, upisao sam vas na dlanove svojih ruku; tvoji su putevi neprestano preda mnom. ” (Iz 49,16) To Njegovo obećanje odjekuje i to je istina u koju možemo biti sigurni i kojoj se možemo predati: Njegovu ljubav.

U srcu imam tebe i tvoje namjere i usrdne molitve. Molim se da se boriš protiv bilo kakvog straha i ukažeš sve svoje povjerenje našem Nebeskom Ocu, znajući da kod Njega ništa nije nemoguće.

U istinskom prijateljstvu, s velikom ljubavlju i smiješnom dozom naklonosti,

Barbara

PS: Veselim se podsjećanju na iste stvari kad i ja naletim na umor.