Nerijetko su boje pomno birane u sakralnoj umjetnosti prema njihovoj simbolici. Saznajte što svaka boja predstavlja!
Ikone koje su izrađivale rani kršćani na Istoku su uvijek bili specifični zbog simbolike boje i detalja. Zlatna predstavlja Božju svjetlost te nas podsjeća kako u raju ne postoje sjene. Crvena predstavlja smrt mučenika ili pak rajski plamen. Oči su velike i uši naglašene jer sveti čovjek ima svoj pogled uprt prema Gospodinu te uvijek sluša Božji glas, objašnjava Aleteia.
Slično je i s bojama u sakralnoj umjetnosti na Zapadu. Kršćanski su umjetnici kroz stoljeća pažljivo birali boje i što one predstavljaju u prizoru koji slikaju. Ponekad bi birali u skladu s liturgijskim bojama Crkve, a ponekad na temelju kršćanske tipologije koja proizlazi iz prvih ikona. Evo koja je najčešća simbolika ovih pet boja.
Crna – ova boja najčešće predstavlja mračnije duhovne pojmove kao što su smrt, zlo i bolest.
Smeđa – predstavlja zemlju, prolaznost stvorenog, poniznost i siromaštvo
Zelena – boja je koja je povezana s proljećem, predstavlja novi život i nadu
Crvena – ova se boja najčešće koristi za Isusovu odjeću te ima više značenja. Crvena predstavlja ljubav, vatru, muku i krv žrtve. Također je prikazana kao boja zemlje i predstavlja čovječanstvo.
Bijela – predstavlja svetost, čistoću i pravednost. Bijela je boja koja se koristi za prikaz anđela. Bijela odjeća također označava svece, napose one koji su bili prognani, pozivajući se na Knjigu Otkrivenja: “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?” (Otk 7, 13).