Fra Augustin Čordaš iznio je svoje promišljanje o korizmi kao vremenu odricanja, ali i vremenu BOžje milosti osvruvši se na svetog Pavla i njegovu poslanicu Korinćanima.

Kristovi smo poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: »U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.« Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! 2 Kor 5, 20 – 6, 2

Fra Augustin Čordaš upozorava da korizma nije vrijeme odricanja. “Zato što je korizma vrijeme milosno i vrijeme spasa. Kada je odricanje onda je naglasak na onome što ja činim. U tome je poteškoća kada razumijevamo ovo vrijeme kao vrijeme odricanja onda nam iz svijesti odlazi najvažnija misoa da je ovo Božje vrijeme, vrijeme milosno. Mi ljudi se usmjerimo na sebe. Kada se stavi naglasak na odicanje stvaimo naglasak na tome da ja nešto činim zbog nečega. Ti motivi u nama mogu biti nejasni i mutni. Bog zna da nas pokreće često više od dobrog motiva. Zato je potrebna čistoća srca”, rekao je.

Kada se usmjerim na sebe onda neću primiti ono što mi Gospodin daje.

Naglasio je da trebamo imati na umu kako nam se u čitavom ovom vremenu daruje mi se Bog, Božja ljubav, toplina iblizina. “Duh Božji je tu da nas usmjeri. Kada se usmjerim na sebe onda neću primiti ono što mi Gospodin daje. Neću primjetiti da je korizma usmjerena da me izvuče od mene samoga. Nije bit da ja u nečemu uspijem, nego je bit da se ja otvaram i trudim da Božje milosrđe uđe u moj život. Korizma je milosno vrijeme kada Bog dolazi još više u naše živote. Čovjek ne spašava samog sebe po svojim djelima, postom, molitvom, to čovjek ne može. Novost je ta samo spašeni milošću Božjom, to je dar, dar koji trebam prihvatiti s vjerom i ljubavi. Prvo ozdravljenje u našem srcu dogodit će se kad spoznamo da sami sebe ne možemo spasiti i kada spoznamo da je to dar. Spoznati da postoji Darovatelj koji nam želi dati novi život, preporođenje to je ono što nam je porebno. Upravo je pepeo simbol onoga što je u meni, a to je trulost, ugašenost, a Bog nas želi uvesti u život da gorimo i da budemo svjetlost”, naglasio je fra Augustin Čordaš.

Prvo ozdravljenje u našem srcu dogodit će se kad spoznamo da sami sebe ne možemo spasiti.

Istaknuo je da su nam post, molitva, pokorničke vježbe, sveta misa, ispovijed i intezivnija činjenja dobrih djela itekako potrebni, te rekao da ih ne činimo radih samih sebe, nego samo zbog toga da se naša nutrina počne otvarati tome daru, kako bi naše srce počelo primati. “To su samo načini kako se čovjek otvara. Kada Isus stvalja naglasak na skriveno, On hoće da dođemo u stav skrivenosti svoga srca i da ne činimo to iz krivih motiva. Kad se čini pred drugima veća je mogućnost da se prije zaprlja”, rekao je.

Potrebno je to vrijeme koje dajemo Gospodinu i onda se intezivnije otvara moja nutrina u koju će Božja milost doći.

“Da bi čovjek mogao primati Božju milost ja trebam nešto sa svoje strane činiti, a to znači odreći se samoga sebe i krenuti za Isusom. Odreći se smog sebe, svoga egoizma, kako bi BOžja milost mogla poteći u našim životima. Što koči Isusa da uđe u naš život. Ako ja imam vremena za njega On će doći. Kada ja otvorim vrijeme za njega u svome danu, za slavljenje, za psalme, za kajanje, za odricanje, tada se ja otvaram Božjoj milosti. Potrebno je to vrijeme koje dajemo Gospodinu i onda se intezivnije otvara moja nutrina u koju će Božja milost doći.

Post moje srce i dušu otvara da dođe do spoznaje što to koči moj život, koje su to strasti i nagnuća koja onemogućuju djelovanje Božjega milosrđa da uđe u moj život. Kada sam ja u postu i odricanju onda krotim svoje sklonosti i svoju sebičnu narav i onda moj razum počinje stvari vidjeti jasnije i dolazim do veće spoznaje. Onda modu doći i do pokajanja. Kada činim drugome dobro ja činim sebi dobro, ja ozdravljam, činim dobro i kroz to primam milosti. Ne činim dobro da bi to drugi to vidjeli, nego činim drugome dobro kako bih ja ozdravio i kako bi se moja nutrina otvorila, kako bi moja nutrina bila slobodna od mene samoga. To je vrijeme milosnoga ispražnjavanja, ispražnjavam se od sebe samoga, ispražnjavam se od tog egoističnog ja”, istakno je fra Augustin Čordaš.

Ne mogu živjeti za Boga i za druge, ako sam zarobljen samim sobom. Ne mogu spasiti, ako sve činim radi sebe.

Fra Augustin Čordaš naglasio je da je život tu da se gubi. “Život je tu da se darujem za druge, a ne za sebe. Ne mogu živjeti za Boga i za druge, ako sam zarobljen samim sobom. Ne mogu spasiti, ako sve činim radi sebe. Spašavam samog sebe, ako bježim od vlastite odgovornosti i idem u ono što mi je lakše, ugodnije. Spašavam samog sebe, ali gubim samog sebe jer sam zarobljen sobom. Ljubav nije jednostavna. Služenje u ljubavi i istini nije jednostavno ono je bolno, mučno umiranje onoga moga i zato je taj križ važan i zato je taj križ umiranje samoga sebi. Dobre su stvari koje su teške, koje čine sada moj život teškim. Taj križ me pritišće, gniječi i hoće izvući iz mene ono najbolje. Križ me čini poniznim i da priznam vlasitite granice. Taj križ me gura da tražim Boga, da tražim milosti, da tražim onoga koji mi se daruje. Želim spas. Bogu hvala na svemu onome što mu sada u životu ne ide. Bogu hvala na mojim neuspjesima. Bogu hvala na mojim poteškoćama, Ozdravljam kroz toga. Križ me dovodi do toga da trebam sada iskoračiti iz svoga egoizma. Izići iz toga svoga stanja. Sve ono što dobijemo na ovoj zemlji je nevrijedno i prazno, ako ne zadobijemo život vječni. Sada ovaj trenutak daruje mi se milost i obraćenje. Imamo izbor i izabrati ovaj trenutak. Nitko mi ne može oduzeti da sada izaberem Život i otvorim svoje srce za promjenu”, zaključio je.