Papa je, naime, pročitao njezin intervju u poluslužbenome vatikanskom dnevniku L’Osservatore Romano i željevši je upoznati, posjetio je u njezinu rimskom stanu da bi joj zahvalio na tom životnom svjedočanstvu.

“Došao sam vam zahvaliti za svjedočenje i odati počast žrtvama ludila populizma kakav je bio nacizam”, rekao je Papa obraćajući se Edith Bruck, prema priopćenju iz Vatikana, donosi Catholic News Service.

Rođena u Mađarskoj, u brojnoj židovskoj obitelji, Bruck je godine 1944. deportirana u koncentracijski logor u Auschwitzu, a zatim u logor u Dachau, a oslobođena je u logoru Bergen-Belsen 1945. Godine 1954. odlazi u Italiju gdje je kasnije dobila i državljanstvo. U svojim često nagrađivanim djelima često se bavi svojim djetinjstvom i holokaustom.

Papa je, rekla je Bruck, izrazio svoju žalost zbog “nevinih koji su bili uništeni” tijekom holokausta.

“Ali uvijek postoji nada. Uvijek postoji sićušno svjetlo, čak i u mrklom crnom ”, rekla je. „Bez nade ne možemo živjeti. U koncentracijskim logorima bio je potreban samo Nijemac koji vas je gledao ljudskim pogledom. Bila je potrebna samo gesta. Bio je potreban samo ljudski pogled. Dali su mi rukavicu u kojoj je bila rupa; ostavili su mi džem na dnu tanjura. To je bio život unutra. To je nada.”

“Zlo samo generira zlo”, rekla je. “Sjećanje je bolno, ali nikada ga nisam izbjegavala. Prosvjetljenje jedne savjesti vrijedno je truda i boli održavanja na životu sjećanja na ono što je bilo. Za mene sjećanje živi, a pisanje diše.”

Posljednjih godina Bruck gostuje u školama i na fakultetima gdje svjedoči o strahotama holokausta.