Na današnji dan, 20. veljače 1992. godine, kod Bravčevog Dolca na Dinari, najpoznatiji hrvatski alpinist, Stipe Božić naletio je sa suborcima iz 126. brigade Hrvatske vojske na minu iznenađenja te je od krhotina lakše ranjen je u ruku, bedro i prst.
Kao i mnogi pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja Stipe Božić priključio se obrani napadnute domovine. Na Mosoru i Kamešnici je obučavao pripadnike 126. sinjske brigade i 4. gardijske brigade za složene zadaće na prvoj crti. Osim toga išao je i u izvidničke akcije u dubinu neprijateljskog teritorija na Dinari zajedno Planinarsko diverzantskim vodom Kijevo. Riječi Stipe Božića pojašnjavaju kontekst:
„S vremena na vrijeme išli smo u izviđanja da vidimo kakvo je stanje. I tom jednom prilikom, zima je bila, veljača, smo naletili na njihovu grupu, na mine smo naletili. Jedan je vrlo teško ranjen bio, ja sam isto bio ranjen i prava je sreća da smo uopće ostali živi jer to je mina koja skače i rasprskava se i namijenjena je tome da napravi što veću štetu ljudskom tijelu. Ja sam bio ranjen u ruku, u bedro, u prst i jedan geler mi je udario baš u predjelu srca međutim tu sam imao okvir za metke. Udarilo je u okvir, baš kao u filmovima, cijeloga ga je stuklo, ali ja sam ostao živ.“
Teško ranjenog Zvonka Čavku iz Kijeva suborci su radi težine ozljeda morali po surovim vremenskim uvjetima prenijeti do prvih položaja hrvatskih snaga.
„Poslije prvog šoka, napravili smo improvizirana nosila za Čavku kojeg smo namjeravali transportirati sami. Kasnije se ispostavilo da nas četvorica koji smo bili zdravi nismo bili u stanju po tom dubokom snijegu to napraviti“, kazao je Drago Gavrić u filmu Oluje nad Kijevom. Kako su se našli u dubini teritorija pod neprijateljskom kontrolom, akcija spašavanja bila je dugotrajna i dramatična. Kako nisu mogli sami izvući ranjenog suborca, Darko Gavrić i Stipe Božić otišli su sami po pomoć probijajući se preko 30 sati do prve crte gdje su našli na borce vrličke samostalne satnije koji su im priskočili u pomoć. Samo izvlačenje bilo je vrlo opasno. U jednom trenutku došlo je do borbi o čemu svjedoči Darko Gavrić:
„Kada smo prešli jedno 5-6 kilometara od mjesta gdje su suborci taborovali s ranjenim Čavkom, primijetili su nas četnici i otvorili vatru na nas iz browinga i lakopješačkih strojnica. Jedna njihova grupa iz pravca Bavčeva Dolca nam je pokušavala zatvoriti izlaz. Ušli smo s njima u jedno pješačko prepucavanje dok je druga grupa što brže pokušavala izvući ranjenika prema slobodnom dijelu. To je trajalo tako par sati, a onda smo konačno ugledali Jukića staje na Vrdovu i naše sanitetsko vozilo te poveću grupu naših vojnika.“
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.