Don Ivica Huljev, inače župnik bračkih Pučišća u Hvarskoj biskupiji, svoj blog Kroz Samariji ‘posvećen temama i pitanjima koja dolaze iz kršćanskih usmjerenja’ predstavlja ovim riječima:

“Morao je proći kroz Samariju” (Iv 4,4). Ivanovo evanđelje kaže da je Isus na putu prema Jeruzalemu morao proći kroz Samariju. Nije riječ o izboru lakšeg puta – upozorava don Ivica – nego o moranju iz ljubavi. Takoje i kršćanin – slijedeći stope Božjeg Sina – pozvan prekoračiti granice i ići ususret onima blizu i onima daleko.

O našoj temi, uz ostalo, pojašnjava: Nije novost da nemamo fotografiju Betlehema iz Isusova vremena. Nemamo ni pisani izvještaj o Isusovu rođenju koji bi bio reportaža s mjesta događaja i to s potpisom svjedoka koji su nazočili Isusovu rođenju. Evanđelja šute o datumu Isusova rođenja. Slutnja da je Isus rođen u proljeće povezana je uz navod Lukina evanđelja o pastirima koji su pod vedrim nebom čuvali stražu kod svojih stada.

S druge strane, kasno uvođenje Božića, bilo na Zapadu, bilo na Istoku, nije oslonjeno na novozavjetnu važnost 25. prosinca. Isusovo djetinjstvo u evanđeljima nije cjeloviti prikaz biografskog tipa. Mašta, zna se, lako stvara i pitanja i odgovore, a odgovori iz kasnijih stoljeća su najčešće učitavanje smisla.

U duhu apokrifne tradicije kasnijih stoljeća nastali su prikazi Isusova rođenja u kojima se zrcali svijet i kultura vremena u kojem su apokrifni tekstovi sastavljeni. Kad apokrifi govore o prošlim događajima, govore o vremenu iz vremena u kojem su nastali i duhovnim strujanjima svog vremena.

Isus, znamo, nije rođen u Europi, ponajmanje u Europi 18. stoljeća ili u vrijeme romantizma. Kultura u kojoj mi odrastamo neusporedivo je drugačija od kulture u kojoj je Isus rođen. Naš individualizam je potpuno stran kulturi Isusova vremena pa je sasvim razumljivo očekivati naše nerazumijevanje onodobnog razumijevanja kad su Židovi bili pod rimskom okupacijom.

Isus, jer drugačije ne ide, nije bio današnji Europljanin zatočen u Palestini prvoga stoljeća. Ovo može izgledati smiješno, ali je važno da bi se naglasila važnost boljeg razlučivanja iz kojeg još snažnije i za vjeru prodornije sjaji otajstvo Božjeg utjelovljenja.

Naše božićne pjesme, igrokazi, filmovi, crtići, priče, brojne slike, mozaici, freske i kipovi najčešće oblikuju naš unutarnji svijet u kojem naše predodžbe o Isusovu rođenju stvaraju u nama njegovo razumijevanje i često se predodžba o idili nama najvažnijeg rođenja nameće kao pogled u povijesni trenutak. To, razumije se, nije nužno loše, ali naše predodžbe ne moraju odgovarati povijesnim prilikama i mogu nam skrenuti pozornost s ključnih naglasaka.

Ako, primjerice, pjesma kaže da je Isus rođen u ponoć, to ne znači da to nalazimo u evanđeljima. Ako pjesma spominje vola i magarca, slamu, studen, to ne znači da to nalazimo u evanđeljima. Ako su Isusu za kolijevku poslužile jasle, ne znači da je slama bila u jaslama. Tako upozorava don Ivica Huljev i na negostoljubivost ljudi u Betlehemu.

Svatko može pročitati Lukino i Matejevo evanđelje o Isusovu djetinjstvu na hrvatskom jeziku. Izvorni tekst je pisan na grčkom jeziku. Već je odatle jasno da nas ni jedan prijevod ne može bez poteškoća dovesti do izvornog značenja pojedinih riječi. Svaka riječ ima svoj kontekst koji uvelike utječe na razumijevanje teksta kojeg čitamo.

U Lukinu evanđelju nalazimo da za Mariju i Josipa nije bilo mjesta u svratištu. To se navodi kao pojašnjenje činjenice da je Marija Isusa rodila, povila i položila u jasle. Time nam Luka ne kaže u kojem točno prostoru i zašto za njih u njemu nije bilo mjesta.

Riječ “svratište” u liturgijskim tekstovima dobivamo preko Jeronimova prijevoda grčkog teksta na latinski, tj. preko Vulgate.

U našim starim lekcionarima lat. riječ “diversorium” se prevodi riječju “gostionica”, a u 20. stoljeću kao “svratište”. I jedno i drugo u našem jeziku stvara predodžbu da je riječ o nekoj vrsti zasebnog prenočišta, gostinjca ili konačišta.

U evanđelju Luka koristi grčku riječ “katalyma” za prostor u kojem nije bilo mjesta za Mariju i Josipa. Tu riječ ne koristi u prispodobi o milosrdnom Samarijancu kad kaže da je Samarijanac polumrtva čovjeka odveo u gostinjac.

Dio bibličara naglašava da nam arheološka istraživanja i uvažavanje kulturalnih prilika Isusova vremena, a nadasve kontekst u kojem tu riječ koristi Luka, pružaju bolje razumijevanje mjesta Isusova rođenja.

Ako je “katalyma” riječ za gostinjski prostor u privatnim kućama, a ne zgrada za odsjedanje sa zajedničkom blagovaonicom i zajedničkom sobom, onda bi bilo moguće da se Isus rodio u jednoj od kuća u Betlehemu i da je položen u jasle u donjem prostoru kuće gdje su se držale životinje.

Bibličari ističu i da je teško moguće da Josip, dolazeći u grad svojih predaka, ne bi mogao naći smještaj u kući svoje rodbine. Kuće su na gornjem katu imale jednu zajedničku prostoriju i, današnjim rječnikom rečeno, gostinjsku sobu.

Privatnost na koju smo mi danas navikli bila je u tim uvjetima nemoguća. Razumljivo je da nam je teško ući u razumijevanje tog i takvog svijeta. S tim u vezi neki tumači kažu da je najvjerojatnije Isus rođen u Josipovoj kući u Betlehemu…

Također, Lukin tekst kaže da je Marija sina položila u jasle, a jer nema dvojbe da se radi o predmetu koji je služio za hranjenje životinja, prevladava shvaćanje da im je netko ponudio svoju štalu u kojoj je Marija rodila Isusa. Kad kažemo u štali, onda naše razumijevanje pretpostavlja zasebnu zgradu izdvojenu od kuća, što ne odgovara arheološkim nalazima. Kuće u malom Betlehemu Isusova vremena nisu bile nastambe poput kuća u našim selima.

Životinje su se najčešće držale u donjem dijelu kuće, a na katu je redovito bila jedna prostorija. Dakako, ima još pokušaja tumačenja mjesta Isusova rođenja, no tu don Ivica nije htio širiti dalje.

On nastavlja: Predaju o Isusovu rođenju u špilji u Betlehemu nalazimo kod sv. Justina oko 150. godine. Isto navodi Origen i Jeronim. Suvremena arheološka istraživanja potvrdila su izvornu mrežu špilja ispod bazilike Isusova rođenja u Betlehemu te potvrđuju da je taj prostor već od drugog stoljeća čašćen kao mjesto Isusova rođenja.

Valja naglasiti da je Justin rođen u Palestini i nedvojbeno je dobro poznavao predaju o Isusovu rođenju. Štoviše, semitska kultura je kultura sjećanja. Podatak je to koji nama malo govori, a izrazito je važan. Špilje u okolici Betlehema su redovito bile mjesto gdje su se sklanjali pastiri ili su služile kao skladišta ili kao nastambe.

Drugo, kuće skromnih dimenzija su u Betlehemu često bile naslonjene na špilje u kojima su držane životinje. Arheološki nalazi ovoga tipa bi svakako odgovarali predaji o špilji kao mjestu Isusova rođenja te bi se na tragu predaje moglo reći da je Isus rođen u kući-špilji.

Jedan od pokušaja skiciranja izvornog izgleda mreže špilja nad kojima je sagrađena bazilika Isusova rođenja u Betlehemu (Izvor: Blog ‘Kroz Samariju’

Kao što su nekada apokrifi skrenuli u maštovitu krajnost, moguće je znanstveno-kritičkim pristupom izgubiti se u drugoj krajnosti.

Ivica Huljev na Festi 2021. (Foto: IKA)

Novozavjetno pripovijedanje o Isusovu djetinjstvu nema za cilj povratak u prošlost, kao da je riječ o sastavljanju filmskog scenarija, nego, polazeći od povijesnih uspomena, otvoriti vjerničko razumijevanje i prihvaćanje Isusa po kojem i u kojem je Bog s nama zauvijek Emanuel, napisao je, uz ostalo, don Ivica Huljev u svome blogu ‘Kroz Samariji’ gdje se mogu naći i drugi jednako zanimljivi tekstovi.

Moliteljima i svima iz apostolata nerođenih, kako ga imenuju i apostolata za život, ostaje samo ustrajati da što više naše bolnice budu ‘betlehemi’, a što manje ‘herodovi’.

Zato, priključite se kampanji ’40 dana za život’ u 33 hrvatska grada na 35 lokacija bdijenja kako bi jednom ta djeca mogli ispričati i ovu svoju nevjerojatnu priču o njihovom rođenju na početku 21. stoljeća – vremenu tolikih prava, a u kojima se gaze temeljna ljudska prava i to onih najmanjih i najnezaštičenijih.