“Od svoje političke analize ne živim. To je nešto što smatram dijelom svog apostolata; otići u medije i iznijeti svoja osobna stajališta koja dijele mnogi ljudi, a koji nemaju taj glas u medijskom prostoru”, poručio je za HKR komunikacijski konzultant Mate Mijić koji biranim riječima i sljedeće svjedoči o svojoj katoličkoj vjeri:

“Ja sam počašćen što mogu biti glas dijela tih ljudi zato što su oni često zapostavljeni, smatra ih se nekakvom zaboravljenom, zatucanom i starom Hrvatskom koju moramo odbaciti jer je ona primitivna i takvo nešto slično, a što apsolutno ne stoji.”

Mislim kako mogu pomoći da se ovu našu katoličku stranu bolje razumije u javnom prostoru

Mijić poručuje da se bori upravo protiv te pogrešne percepcije – “da ljudi koji vjeruju, koji su domoljubi, kojima njihov narod i ova njihova zemlja i njihova vjera znače puno – da su oni iz nekakve prapovijesti izašli i u njoj zaostali i ostali”.

Takvu predrasudu ocjenjuje kao ‘užasnu’, ali i s naročitim naglaskom osvješćuje široj javnosti – što bi bila još jedna neočekivana novost o njemu – da od toga svog javnog angažmana ne živi te nam vrlo slikovito ovu situaciju približava:

“Od tog mog angažmana na moj obiteljski stol mjesečno ne dođe niti jedna krafna!”

“Dakle to je nešto gdje ja svoje slobodno vrijeme, praktički, doniram za nešto što smatram višim ciljem u tom društveno-političkom smislu”, otkrio je Hrvatskoj katoličkoj mreži, nastavljajući:

“Ja sam poduzetnik. Živim od toga što sam komunikacijski konzultant i za političke ali i za privatne, gospodarske i druge subjekte”, rekao je te nastavio niz kako također radi kampanje odnosa s javnošću, marketinške kampanje za određene obrazovne institucije, kao i za klijenta iz različitih industrija.

Šira javnost vrlo dobro ga je upoznala – podsjećamo – kao voditelja predsjedničke kampanje jednog od kandidata, a njegove jasne političke analize, procjene i komentare zahvalno čitateljstvo već jako dugo može pronaći i u isusovačkom mjesečniku ‘Glasniku Srca Isusova i Marijina’. Povremeno je Mate Mijić gost i u našim radijskim ‘Argumentima’.

Ne živi ni od svog podcasta koji je bio vrlo praćen s kompetentnim gostima za vrijeme američke predsjedničke kampanje.

“Nikad mi nijedno medijsko gostovanje nije bilo plaćeno, jer to je nešto u  čemu doista želim dati sebe, jer mislim kako mogu pomoći da se ovu našu katoličku stranu bolje razumije u tom javnom prostoru i govoru koji je danas dosta kompleksniji nego što je bio nekada.”

Prema ocjeni HKR-ovog sugovornika naš aktualni medijski prostor je mozaik i različitih ideologija i priča i svjetonazora i tu se kao vjernici ipak moramo izboriti za svoje mjesto.

Ovaj dio razgovora je zaključio sljedećim riječima:

“Nije nam kao nekada dano da praktički imamo određeni monopol na javnost kao što je bilo u nekim drugim starim vremenima. Danas se za njega moramo izboriti neću reći u neprijateljskoj ali u ne baš naklonoj atmosferi.”

Pitali smo ga i o velikome svecu – svetome Šimi – koji čuva njegov rodni grad, ali u isto vrijeme i on čuva Zadar, te još uvijek pomalo nevjerojatno zvuči – čini se u nekim drugim svjetskim podjelama – da upravo mi u Hrvatskoj imamo i čuvamo sarkofag sveca koji je držao Dijete Isusa u svojim rukama u jeruzalemskom hramu, a o čemu pišu sama Evanđelja.

Jedna specifičnost u svemu je i vrlo poznata i vrijedna relikvija ‘Pamuk sv. Šime’ kojeg Zadrani imaju često kod sebe i odnose ga s ponosom vjernicima katolicima na sve strane svijeta.

O tome nam je, pak, Mate Mijić rekao: “Moram priznati da taj pamuk neću nikada zaboraviti zato što ga je za vrijeme Domovinskog rata cijelo vrijeme moj otac nosio. Imali smo ga i u automobilu, a mislim da je tako i dan danas (o.a. Mijić danas živi u Zagrebu). Iako se kroz život promjeni i nekoliko automobila ‘pamuk svetog Šime’ je uvijek negdje u automobilu tako mi je ostao u sjećanju kao nešto nezaboravno iz tih, reći ćemo, i slavnih dana i teških dana.”

Pažnju nam je dodatno – razlogom – usmjerio na Domovinski rat. Proživio ga je kao dijete. Prvi dan škole i nastave prvo što su učili bilo je kako se sakriti od bombardiranja u atomsko sklonište.

Moram priznati, i to možda zvuči nesvakidašnje, da mi je rat usadio ‘vjerovati’

“Jedno od vaših pitanja je: ‘Tko mi je usadio prvu vjeru?’ Tu se misli na osobu, a ja moram priznati i to možda zvuči nesvakidašnje da mi je rat usadio ‘vjerovati’. Ja sam za vrijeme rata počeo ministrirati. Išao sam dnevno i na dvije-tri mise u crkvu.”

Treći razred osnovne škole završio je u gradu Pagu – i tamo je ministrirao i primio prvu svetu pričest – jer u Zadru nije bilo uopće škole, praktički, od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Majka ga je osobno podučavala engleski jezik, uz svijeće u podrumu, i ona je bila ta koja je uvijek jako puno ulagala u svoju djecu.

“Nije htjela, nije mogla pojmiti da njezin sin, praktički, do četvrtog razreda neće imati nikakvu nastavu. Redovito se čula s učiteljima, tražila knjige i učila sa mnom tako da mi je na kraju bilo smiješno kad smo se vratili u Zadar – peti ili šesti razred osnovne – da su mi ponudili neka preskočim jedan razred, jer sam ja bio jedan od onih kojima je, doista, majka iznijela taj teret ranog obrazovanja.”

Iz grada Paga nosi predivna sjećanja.

“Upravo u to vrijeme kada sam primio prvu svetu pričest jako sam puno išao u crkvu i ministrirao i mislim da je to vrijeme bilo ‘moje pravo sjeme vjere’. Praktički, otac tad nije bio s nama. Bile su ratne okolnosti. Majka je preuzela na sebe sav taj teret. Brat se rodio početkom rata, prisjeća se također on.

“Meni je Crkva u tom trenutku bila obitelj i to je nešto što je zapravo mene dugoročno formiralo”, poručuje Mate Mijić.

Zašto mi je vjera na prvom mjestu, zato što, po meni, bez vjere ljubav nije potpuna

Neka smo mu naša pitanja – na temu ‘Zašto vjerujem’ – dali  na uvid i imao je želju o jednome posebno progovoriti, a izazvalo je pravu ‘malu raspravu’ u nizu drugih s njegovom suprugom koja je izazvala kako zajednički smijeh tako duboko vjerničko promišljanje. Naime, u njemu stoji: ‘Poredajte nam po važnosti u vašem životu kardinalne kreposti?’

Foto: Facebook Mate Mijića

“I sad kad sam rekao supruzi da je meni na prvom mjestu ‘vjera’ pa ‘ljubav’ pa ‘nada’ rekla mi je: ‘Znači tako, ti jednostavno mene na drugo mjesto staviš, tako da smo se prvo nasmijali, a onda i počeli raspravljati. Zašto mi je vjera na prvom mjestu? Zato što, po meni, bez vjere ljubav nije potpuna”, rastumačio je, nastavljajući misao:

“Da bi ljubav saživjela, svaki oblik ljubavi – ljubav prema bračnom drugu, ljubav prema roditeljima, ljubav prema bližnjima, općenito taj spoj unutar ljudi – mora se dogoditi najprije vjera, uz perspektivu te šire slike.”

Upitao se, ujedno, u tome svom odgovoru nama: ‘Zašto smo pozvani ljubiti?’

I pokušao dati, odmah nakon toga, svoje obrazloženje:

“Odgovora na to pitanje nema bez vjere, jer onda je to samo neki osjećaj ugode. Ako ima ljubavi bez vjere – koju gledamo i kroz neku širu sliku kao Božji plan – ako ima ljubavi bez kršćanskog pogleda na čovjeka tada nema u pravom smislu ljubavi i onda je tu obična prisutna tek ugoda, rezolutan je Mijić koji ujedno nastavlja:

Moja vjera meni je uporište da će na kraju dana sve biti u redu

“Da bi ljubav bila istinska ljubav mora biti utemeljena u vjeri u Boga, u Krista, u vječnost tako da bi smo se kroz nju mogli u potpunosti emocionalno ostvariti”.

‘Ljubav’, kao kardinala krepost, njemu je stoga iz vjerničke perspektive na drugome mjestu, a ‘nada’ na trećem.

“Možda je to iz onog razloga koje sam rekao na početku ovog odgovora; ne da ‘nada’ nije bitna, dapače, vrlo je važna, nego ja kao vjernik smatram da će sve biti u redu samim time što vjerujem. Moja ‘vjera’ meni je uporište da će na kraju dana sve biti u redu i zato mi možda ‘ljubav’ jest ispred ‘nade’, poručio je za Hrvatsku katoličku mrežu ovaj komunikacijski konzultant, ali i mladi otac, gostujući u HKR-ovom ‘Zašto vjerujem’.

Od njega smo čuli i odgovore na pitanja: Na kakav se način Bog upliće u život svakoga od nas? Koliko mu je bitna sveta Stošija? Ima li izbora u svojoj katoličkoj vjeri? Kako preživjeti teške i ružne vijesti kojima nas svakodnevno zasiplju te na kakvu je razinu njegovu vjeru diglo očinstvo?

Razgovor s Matom Mijićem, čiji je apostolat – kako nam i sam reče – govoriti u hrvatskom javnom prostoru u ime svih onih vjernika koji nemaju takvu priliku poslušajte u nastavku: