Korizma kao vrijeme priprave za otajstvo Uskrsa označava dublje pronicanje u ono što Uskrs doista jest, u čemu se temelji. U posljednjim trenutcima života, prije nego što će predati duh Ocu, Isus je rekao: »Dovršeno je!« (Iv 19, 30). Papa Franjo te riječi govoreći da je „djelo spasenja dovršeno, da sva Pisma nalaze svoje ispunjenje u ljubavi Krista, žrtvovanog Jaganjca. Isus je, svojom žrtvom, pretvorio najveću nepravdu u najveću ljubav.“ Tijekom korizme kao svojevrsnoga duhovnog poslanja, poziva, imamo priliku iznova promišljati, dozrijevati u ljudskosti i povjerenju u Boga.
Uz početak korizme, ovoga hoda ususret Uskrsu, donosimo stoga ulomak iz knjige vlč. Odilona Singboa, Oluja će proći, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, koja čitatelja vodi s Kristom kroz korizmenu svakidašnjicu, a već na prvim stranicama uvodi u promišljanje o biti korizme:
Svjestan da je život vjernika uvijek pred izazovima svjetskih oluja i pod prijetnjom mogućih brodoloma, naš nas blaženik Alojzije Stepinac ohrabruje: »Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek.« Korizma je posebno vrijeme u kojemu, s Kristom u svakidašnjici, iskusimo tu činjenicu. Četrdeset dana u olujnoj pustinji različitih životnih okolnosti.
No u svemu je bitno imati pogled usmjeren prema križu. S Isusom krenimo na križni put, na put raznih kriza, ali na put života. Bez obzira na oluje, stavimo se u njegove ruke, krenimo svojim brodovima. No ne zaboravimo savjete sv. Petra Krizologa: »Kada mudri kormilar odveže svoj brod i isplovi na more, ostavlja iza sebe svoj dom, ženu, dijete i domovinu, okreće svoj duh, tijelo i sav se predaje napornom putovanju kako bi prebrodio nemirno more i sretno uplovio u luku bogatu darovima. Stoga krenimo i mi, braćo, na put trapljenja, na more posta, na četrdeset dana dug put, odvežimo brod svojega života od svjetovnih obala. Odrecimo se briga svojega svjetovnog doma, razvijmo na drvu križa svoja jedra duha i neka se naš brodić osnaži čvrstim konopom vrlina, mudrim veslima i kormilom odricanja.«
To je bit korizme.
(…)
Korizma je, prije svega, poziv na slobodu, ali na temeljnu slobodu. A istinita sloboda najprije se sastoji od priznavanja neizmjerne Božje veličine, ali i moje vlastite veličine sina ili kćeri Božje, stvorene »na sliku i priliku« Božju. Moja sloboda zatim znači priznavanje svega onoga što me odvaja ili udaljuje od Boga, bez obzira jesam li direktno ili indirektno odgovoran za to.
Korizma me poziva na jasnoću, lucidnost. Moram se angažirati, napraviti razliku i uvid u zlo koje činim, zlo koje činim sebi i zlo koje možda doživljavam od nekoga. Sve to treba činiti pod svjetlom Onog koji mi može pomoći i sa sviješću da On želi da se svi ljudi spase te da svi dožive sreću, koje nema nigdje drugdje osim u Njemu. Iako nije uvijek svako zlo posljedica naših grijeha, svjesni smo da imamo grijeha, a grijeh je odbijanje ljubavi koju Bog ima prema nama i dobra koje On želi za nas. Zato je potrebno, usred naših životnih »katastrofa«, u ovoj korizmi naučiti čuti prorokove riječi: »Vrati se Bogu! Odluči se za ono bitno! Odluči se za slobodu, jasnoću u sebi pred Njim! On ne prestaje nositi te, voljeti te i nadati se tvom povratku! Zato, vrati se i budi ono dijete koje ti je Otac povjerio da budeš!«
Ulomak je preuzet iz knjige vlč. Odilona Singboa, Oluja će proći, uz dopuštenje izdavača.
O Isuse… Ti si još uvijek tajna…
Usprkos tvojoj naravi, i oblaku i tami koji okružuju,
ti možeš misliti na mene s osobnom ljubavlju.
Ti si umro da ja mogu živjeti…
Kao što ti se klanjam, o Ljubitelju duša, u tvom poniženju,
tako ću ti se diviti i zagrliti te u tvojoj beskrajnoj i
beskonačnoj snazi.
Kardinal John Henry Newman
