Mali Lurd, kako se još naziva, jedinstveno je hrvatsko marijansko svetište u Vepricu kraj Makarske. Svetište posvećeno Majci Božjoj Lurdskoj ondje je osnovao pomoćni splitski biskup dr. Juraj Carić (1867.–1921.) nakon povratka s prvog nacionalnog hodočašća u Lurdu 1908. godine, gdje je dobio nadahnuće, uvidjevši veliku sličnost vepričke špilje s onom lurdskom. Špilju i okolni prostor Crkvi je darovao privatni vlasnik čiji je to tada bio posjed. Iste godine u špilju su postavljeni oltar i kip Gospe Lurdske, a svetište je službeno otvoreno na njezin blagdan 11. veljače 1909. godine. U sljedećim godinama svetište je dodatno uređivano i obogaćivano novim objektima: propovjedaonicom, sakristijom, smještajnim kapacitetom, malim vodovodom, borovom šumom, križnim putem, Isusovim kipom. Prvi svjetski rat spriječio je planove da se iznad špilje izgradi crkva, po uzoru na Lurd, a kasnije je za to bilo još manje mogućnosti. Za vrijeme biskupa Kvirina Klementa Bonefačića (1923.–1954.) svetište je uzdignuto na biskupijsku razinu, a od nadbiskupa Frane Franića (1954.–1988.) ima međubiskupijsko značenje.

Nakon proslave 100. godišnjice lurdskih ukaza-nja (1958.), dobiveni su novi sadržaji: kuća za svećenstvo i duhovne vježbe, putevi za procesije, nove ispovjedaonice i oltar u špilji, oltar na trgu pred špiljom i oltar poviše ispovijedališta. Svetište sadrži i neke spomenike: jubilarnoj 1933. godini i 1300. godišnjici pokrštenja Hrvata te 1000. godišnjici Crkve kraljice Jelene u Solinu. Svetište je do danas bilo mjesto značajnih biskupijskih i nacionalnih proslava, a najveće su održane u vidu Euharistijskog kongresa Splitske metropolije (1981.) te proslave Svete godine Otkupljenja i spomena Isusove muke i smrti (1984.).

Najposjećeniji dani u godini su 11. veljače, 25. ožujka, 7. i 8. rujna kada se održava svečana sveta misa i proce-sija te 15. kolovoza. Svetište u Vepricu mjesto je iznimne ljepote, tišine i mira te brojnih uslišanja i milosti. Jedno od posljednjih većih čuda dogodilo se u požaru 2008. godine kada je vatra oštetila obližnju šumu, a svetište ostalo netaknuto. Ipak, najveća su čuda obraćenja dugogodišnjih grješnika u sakramentu svete ispovijedi koja je, pod Marijinim okriljem, vjernicima ondje redovito omogućena.