Studentski kapelan vlč. Mario Žigman nakon uvodne molitve, uveo je u temu teologije tijela i življenja kreposti čistoće te je sažeo i svoje dosadašnje kateheze na tragu teologije tijela pape Ivana Pavla II. Ponovio je neka od ključnih pitanja o kojima je s mladima razmišljali tijekom ove akademske godine, a ona su: tko je čovjek, zašto ga je Bog stvorio, o problemima požude te posljedicama grijeha. Zaključio je mišlju kako ne trebamo na sve to gledati moralizirajući. Želja nam je upoznati istinu o sebi i svome tijelu te se trebamo dati poučiti i tražiti Boga i Njegovu pomoć u svemu, pa tako i u življenju čistoće kao jedne od kreposti.

Josip Matezović

S istim mislima svoje predavanje o temi: Crkva mi ništa ne brani, započeo je i vjeroučitelj Matezović. Svjestan toga da su svi došli s nekim očekivanjima, predrasudama ili željama rekao je kako nije ni sam došao moralizirati. Svima je stvaranjem darovana odgovornost i slobodna volja te imaju pravo izabrati i opredijeliti se za dobro ili zlo. Prema naslovu teme ni njegova namjera nisu zabrane, osuđivanje nego mu je želja iznijeti istinu koju je i sam spoznao. Tako je okupljenima govorio o vlastitom životnom putu, svojim osobnim padovima i krizama, ali i trenutku u kojem je zavapio Bogu s čežnjom da ga upozna. Na tom putu sazrijevanja otkrivao je istine o spolnosti i grijesima na tome području.

„Mi smo hram Duha Svetoga, a svakim grijehom na području spolnosti obeščašćujemo taj hram. Ali ako smo i pali u trenutku slabosti ne moramo se bojati i misliti da smo sada oštećeni, ‚otvoreni‘. Gospodin može zacijeliti naše rane, štoviše On nam može darovati novo srce. Njemu možemo predati svoje slomljeno srce i On će nas ozdraviti“, poručio je Matezović.

Da je to zaista tako vidi se i u dvama primjerima iz Svetog pisma. Prvi primjer je Zakej, a drugi Marija Magdalena. Znajući njihove životne priče, on nadcarinik, ona preljubnica, živjeli su po svojoj volji grešno, ali susret s Gospodinom u kojem su mu se otvorili i zavapili promijenio je njihove živote u potpunosti. Došli su do toga da je on bio spreman sve svoje razdijeliti siromasima, a ona se odrekla svojih grijeha i prošlosti te slijedila Krista sve do smrti na križu.

Kada se Gospodinu otvorimo, predamo, dolazit će i do promjena, ali Njemu je potreban osobni pristanak.

Tim mislima završeno je prvo od tri predavanja te je započelo euharistijsko klanjanje na kojem su mladi molili pred Gospodinom za sve rane, slabosti, strahove.

Ciklus se nastavlja u utorak, 9. veljače u 20 sati u Župi sv. Ćirila i Metoda temom „Slatki grijeh“.