Umjesto da kažem dobru riječ za nepravedno optuženu kolegicu, u mislima sam je okrivila jer se i ona nikada ne zalaže za druge, samo šutke promatrajući. Kasnije...oh, kasnije, naravno, bilo mi je žao. Koliko puta smo i sami bili u sličnoj situaciji?
Jednoga dana viknut ću, a Gospodin će odgovoriti: “Evo me!”, piše Tanja Mlakar za slovenski časopis “Magnificat”, a prenosi Aleteia. Tog trenutka, kada Božje veličanstvo bude moja posljednja straža, ponovno će se, posljednji put, probuditi sjećanja na moj život.
Gospodin zna za svaki moj postupak, ništa ne gubi u zaboravu. “Znam, sjećaš se one hladne zimske večeri i mog susreta s beskućnikom koji me zamolio da mu pomognem pronaći smještaj”, zajecat ću tada. “Znam da sam trebala nešto poduzeti, možda otići do nadležnih službi i pokušati mu naći pomoć zajedno s njim.” Ali nisam to učinila.
Gospodine, oprosti mi jer nisam pomogla potrebitima
Gospodin zna svaku moju misao, ona je zauvijek zapisana u njegovo sjećanje. “Znam, sjećaš se razgovora kad se kolegica na poslu branila od nepravedne optužbe. Umjesto da kažem dobru riječ za nju, u mislima sam je okrivila jer se i ona nikada ne zalaže za druge, samo šutke promatrajući.” Kasnije…oh, kasnije, naravno, bilo mi je žao.
Gospodine, oprosti mi jer se nisam opirala varljivim mislima
Gospodin zna za moju velikodušnost, uvijek je bio uz mene. Sjeća se dana kada sam otišla u trgovinu i na izlasku se zaustavila kod božićne košare za ostavljanje darova. Stavila sam svoj poklon u košaru…ništa posebno, zaista.
Gospodine, oprosti mi jer nisam poklonila ono što volim
Vjerujem da će se jednog dana dogoditi naš posljednji susret, susret u kojem ću osjetiti silinu Božje ljubavi, u kojem će se pokazati njegova dobrota i milosrđe, otkriti njegova pravednost. „Gospodine, vjerujem da nisi zaboravio moju ljubav prema tebi – ona nikad ne prolazi; vjerujem i da nećeš zaboraviti nijedno moje dobro djelo ”, šapnut ću posljednji put. Tada će moja svjetlost zasjati u tmini i tama će moja kao podne postati. Tako si obećao, Gospodine!
“Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: “Evo me!” Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu,dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, ” (Iz 58,9-10)