Sveti Daniel Comboni, veliki afrički evangelizator, izabrao je svetog Josipa za blagajnika svih svojih djela. I ukazao mu je sve svoje povjerenje, piše Aleteia.

Tko je bio Daniel Comboni?

Comboni je rođen u mjestu Limone sul Garda 15. ožujka 1831. i dio je povijesti misionarskog pokreta. Zahvaljujući svom radu, utjelovio je ono apostolsko buđenje koje je započelo u 19. stoljeću i taje do danas.

Bio je strateg novog misionarskog duha u Africi, apostol crnog kontinenta, koji je vjeru smatrao jedinim oružjem kojim je moguće vratiti dostojanstvo Afrikancima. Ne samo da je jedan od prvih koji je u svoje vrijeme, 1857. godine, napredovao u unutrašnjost afričkog kontinenta, već je i prvi koji je predložio “Globalni plan za evangelizaciju Afrike” u kojem Afrikance vidi aktivnim protagonistima vlastite povijesti.

Obnavljanje Afrike s Afrikom

“Obnovite Afriku Afrikom” njegova je poruka. Od 1864. do 1872. godine osnivao je razne misionarske institute, uključujući Djelo dobroga pastira, kombonijance i kombonijanke, prve žene pozvane djelovati na afričkom teritoriju. Neumorni prorok naklonjen crnom kontinentu čak i u Vatikanu, Comboni je ujedno i prvi biskup srednje Afrike.

Smrt u tragičnom trenutku

U toj se ulozi nastojao suprotstaviti trgovini robljem koju je provodila arapska populacija i nejasnoj politici kolonijalnog iskorištavanja, utvrđenoj Berlinskom konferencijom 1885. Umro je 10. listopada 1881. u dobi od 50 godina u Kartumu u Sudanu u tragičnim okolnostima za Sudan i za misije, pogođen glađu i islamskom pobunom.

Combonija je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim 17. ožujka 1996., a svetim 5. listopada 2003. Njegova je poruka i danas prisutna i živa u zemljama juga.

Kip svetog Josipa uvijek na stolu

Evo kako se sveti Daniel Comboni obratio svetom Josipu: „Biskup monsinjor Comboni – stoji u spisima oca Combonija – poduzeo je mnoga dobra djela, a glavno djelo su mu bile misije. Shvativši da će mu trebati mnogo novca, pala mu je na pamet zamisao da za glavnog blagajnika svojih djela postavi sv. Josipa te mu se u potrebi utjecao. Kako bi ojačao to povjerenje, držao je kip sveca na stolu.”

Novac za kruh

Jednog mu je dana neki pekar rekao: “Ekscelencijo, došao sam po novac za kruh koji isporučujem vašim misionarima”. A biskup će na to: “Imajte malo strpljenja! Danas nemam ništa”. No pekar je inzistirao: “Ne mogu više čekati!”. Stoga ga biskup otpusti s obećanjem: “Vratite se sutra i imat ćete novac!”

Neočekivana ponuda

Biskup nije želio pogaziti svoju riječ i, ne znajući kome se obratiti za pomoć, zamoli sv. Josipa: ‘Ako mi ne pošalješ potreban novac, okrenut ću tvoje lice prema zidu!’ I okrenu statuu. No to nije bila gesta prijezira, već velikog povjerenja.

Ubrzo nakon toga posjeti ga neki gospodin. „Vaša Ekscelencijo, ne pitajte me tko sam i tko me šalje k Vama. Moram Vam samo dostaviti ovu omotnicu.” Biskup je otvori i ugleda novac potreban za plaćanje kruha te odmah pošalje po pekara. „Ekscelencijo“, uzviknuo je, „kako ste odmah pronašli novac?“ „Sveti Josip se pobrinuo za to.“ „Zadivljen sam! Iz zahvalnosti što ste mi vratili sav dug, ostavljam Vam dar za vaše misije.” „Dobro će doći“, dodao je biskup. „Dvostruko sam zahvalan svetom Josipu, on je bankar koji nikad ne propada.“