U prošlotjednoj smo emisiji istaknuli kako je prva i neposredna zadaća vjernika laika da svjedočanstvom života pridonesu posvećenju svijeta i drugima otkriju Krista. Tu su zadaću oni pozvani izvršavati u okviru redovitog života u svijetu. Od svih područja svjetovnog života, koja su po svojoj naravi značajni čimbenici izgradnje društva, a životno su bliska svakom pojedincu, posebno se ističe obitelj. Njezinu ulogu u izgradnji društva Bog po sakramentu ženidbe, čini prvim i povlaštenim mjestom u kojem su kršćanski bračni drugovi kao supružnici i roditelji pozvani živjeti vlastiti laički poziv.

Biti supružnik i roditelj u kršćanskoj obitelji pokazuje se tako kao primarni način vršenja crkvene službe vjernika laika u svijetu. 

Biti supružnik i roditelj u kršćanskoj obitelji pokazuje se tako kao primarni način vršenja crkvene službe vjernika laika u svijetu.  Obiteljski život nije samo jedan od mogućih oblika života vjernika laika, već naprotiv, imperativ i uvjet za ostvarenje punine laičkog poziva. Dakako, razumljivo je da i oni koji, ne svojom voljom, žive izvan obiteljske zajednice mogu na razne druge načine ostvariti svoj laički poziv. To se ne može reći za one koji su zbog osobne lagodnosti, karijere, uspjeha i sličnog, namjerno propustili zasnovati bračni život i okruniti ga potomstvom. Vrijedi i suprotno – punina laičkog poziva ne iscrpljuje se u pukom činu sklapanja braka i rađanja, već u trajnom preuzimanju pune odgovornosti za autentični razvoj obitelji. 

O sadržaju i cilju tog razvoja progovara nam blago socijalnog nauka Crkve u okviru govora o otvorenosti i gostoljubivosti kao izričajima društvene odgovornosti kršćanske obitelji. Od kršćanskih se roditelja očekuje da u obitelji razvijaju ozračje prihvaćanja, poštivanja i služenja. Na taj način oni postaju zajednica koja u svakom čovjeku prepoznaje sliku Božju. Međutim, ta se očekivanja ne odnose samo na unutar obiteljske odnose. Autentična kršćanska obitelj ne zatvara se u sebe i svoj mali savršeni svijet ljubavi i uzajamnosti, već sve više postaje otvorena zajednica koja se ostvaruje kroz konkretna djela ljubavi u odnosu na druge obitelji te na društvo u cjelini. Izričaj te ljubavi posebno se očituje u gostoljubivosti i solidarnosti, bilo kroz doslovno otvaranja vrata svojih domova braći koja su u potrebi ili kroz javno zalaganje oko oblikovanja društva i obiteljskih politika koje će podržavati, štititi i promicati ostvarenje obiteljskih prava i dužnosti. 

Naposljetku, treba podsjetiti kako je obitelj zajednica osoba, stoga će svaka pojedina kršćanska obitelj ispuniti zadana očekivanja samo u onoj mjeri koliko njezini roditelji budu svjesni vlastitog laičkog poziva i zadaća po kojima se on ostvaruje.  

Igor Jakobfi

Mr. sc. Igor Jakobfi, asistent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Diplomirao je teologiju u Đakovu i magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tajnik je Ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije.