Stanovnici Siska, Petrinje, Gline i okolnih mjesta dane nakon što ih je pogodio snažan potres provode u strahu, nesigurnosti, tjeskobi, neizvjesnosti, ali s druge strane u zajedništvu koje iznova u njihovim srcima rađa nadu i vjeru u bolje sutra. Posjetili smo središte Siska i Petrinje i razgovarali s volonterima koji su se uključili u akciju pomaganja te pokušali doznati što ih je na to motiviralo.

Renato Komarica je student koji je odlučio posvetiti svoje vrijeme potrebitima. “Svaki istinski vjernik mora posvetiti većinu vremena pomaganju bolesnima, starijima i nemoćnima. Ova situacija koja nas je snašla u ovom ionako siromašnom području nas je dodatno potresla. Zahvalan sam svima koji su pomogli da svaka obitelj i osoba dobiju ono nužno za život. Pomoć koja dolazi sa svih strana je nešto predivno te se ponavlja ono što je davno utvrđeno kada je Hrvatima teško onda se svi ujedinimo i svi imamo isti cilj pomoći drugom. Ovakve stravične snimke nisu viđene od Domovinskog rata i  sigurnan sam da je to dirnulo sve i zato je krenuo ovaj veliki val pomoći”, rekao je.

Renato Komarica / Foto: Ante Novak

Lukrecija Špoljar posvjedočila nam je kako se ni trenutka nije premišljala oko volontiranja. Svjedoči kako poznaje ovaj kraj i ljude jer je tu nekoliko godina radila kao vjeroučiteljica u osnovnoj školi. Naglasila je da je u srcu osjetila da treba ići pomoći drugima. “Spontano sam se u ovo uključila. Tražila sam gdje mogu doći i krenula sam. Prvo sam došla u Sisak, a potom otišla u Petrinju. Radila sam u Petrinji prije par godina pa mi je to bila dodatna motivacija. Svatko tko je ovdje zna da može više pomoći i dati od same donacije. Veseli me što na ovakav način mogu pomoći onima kojima je to potrebno”, rekla je Špoljar.

Lukrecija Špoljar / Foto:Ante Novak

Ivančica Ivanić ostala je bez svojeg doma i trenutno stanuje kod sestre. Život joj se naglo promijenio nakon potresa. Svjedoči kako je nakon Domovinskog rata mislila da je to kraj nevoljama za ovaj kraj, ali nažalost sada ih je zadesio potres. “Ne mogu definirati kako se osjećam. Bezglavno lunjam jer ne mogu biti u svojoj kući. Ujutro čim svane idem do svojih susjeda kako bi bili zajedno. Tko je proživio istu muku taj može razumijeti drugoga. Shvatili smo kako je život prolazan da je tako i materijalno prolazno. Mali čovjek je to davno shvatio, ali ovi veliki to trebaju shvatiti i pomoći drugima”, istaknula je.

Ivančica Ivanić / Foto: Ante Novak

Marija Mitar kao i drugi mladi volonteri odlučila je darovati svoje vrijeme za druge. Također, ne može objasniti što ju je točno motiviralo da krene za Sisak i Petrinju. Marija ističe da su je najviše dojmili susreti sa starijim i nemoćnim osobama. “Moram naglasiti da je ljudima uz hranu, vodu i ostale potrepštine jako potrebna topla riječ utjehe. Ovdje je veliki broj volontera koji je proživio potres pa svjedoče kako im je volontiranje svojevrsna terapija. Potres nas je naučio da je ono materijalno oko nas vrlo krho te da ćemo jedino iznijeti teret ove situacije, ako pomažemo jedni drugima”, poručila je Mitar.

Marija Mitar / Foto: Ante Novak

Marija Zaloker je istaknula: “Ljudi kojima je sve uništeno i kojima je trenutno potrebna pomoć su druga kategorija od onih koji su naviknuli tražiti i primati pomoć. U Petrinji ljudi po pomoć dolaze po mraku jer ih je sram i smatraju da ima onih kojima je pomoć potrebnija i kojima je teže. Govore: ‘Meni dajte samo nešto osnovno‘, a vjerujte mi ti ljudi nemaju ništa.”

Marija Zaloker / Foto: Ante Novak