Marin Miletić: Napravit ćemo najljepšu učionicu za vjeronauk ikada i igdje

Kaže mi Ravnateljica: “Marine, nemam gdje, jednostavno nemam. Imaš jedino podrum, ali nemamo novaca za urediti taj stari i derutni prostor.” No, kada je to neimanje novaca spriječilo dobre ljude da pomognu potrebitima?

22.01.2019. / 09:45 / dt

Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci je najveća gimnazija u riječkoj regiji. Brojimo gotovo 700 gimnazijalaca i, bez lažne oholosti, mogu reći da smo jedina gimnazija koja svake godine upisuje po šest novih razreda i da smo gimnazija koja ima veliko povjerenje kod roditelja.

S radom je naša Gimnazija započela 23. studenoga 1627. godine. Velika gimnazija riječka zaslugom dr. Izidora Kršnjavoga, ondašnjeg ministra – predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, preselila se je 1896. u novoizgrađenu zgradu Gimnazije na Sušaku i ondje ostala djelovati do danas.

Jedan od mnogih razloga povjerenja javnosti je i u tome što gimnaziju, ako se ne varam, još tamo od Domovinskog rata vodi ravnateljica Đudita Franko. Ravnateljica koja je uvijek otvorena za svaku dobru priču, za svaki dobar projekt pomoći potrebitima, međuvjerske suradnje, ekumene, ali i njegovanja, na primjer, vrednota i doprinosa naših branitelja stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske.

U ovoj gimnaziji sam punih trinaest godina, treću generaciju sam razrednik. Nedavno nam se škola, dobrotom i ulaganjem Osnivača – Primorsko-goranske županije na čelu sa Županom i nadležnom pročelnicom Editom Stilin, osamostalila. Naime, Medicinska škola je otišla u nove prostore, a mi smo napokon sami, svoji na svome u drevnoj Sušačkoj gimnaziji.

Primorsko-goranska županija kao osnivač škole u adaptaciju trećeg kata Sušačke gimnazije uložila je oko tri milijuna kuna. Tim je sredstvima uređeno gotovo 1.500 m2 prostora što je omogućilo prelazak na jednosmjenski rad.

“U cijelu tu priču uložili smo 20 milijuna kuna, u gornji kat 3 milijuna. Hvala svima koji su vrijedno radili na tome”, poručila je pročelnica Stilin.

Radovi na unutrašnjem uređenju obuhvaćali su sanaciju jedanaest učionica, tri kabineta za nastavnike, kao i sanaciju sanitarnih čvorova te kompletnu sanaciju elektroinstalacija s ugradnjom infrastrukture koja će omogućiti uvođenje suvremene računalne opreme u svim učionicama.

Godinama provodim niz ekumenskih i interkonfesionalnih projekata. Upravo gimnazijski katolički skauti predvode projekt besplatnog ljetovanja djece Srebrenice, muslimana i pravoslavaca za koje mi već dugih dvanaest godina organiziramo ljetne programe. Kao i za djecu Banjalučke biskupije. Pomažemo svaki mjesec starima i nemoćnima, organiziramo objede za beskućnike za koje hranu kupuju sami gimnazijalci, učenici koji mi pohađaju vjeronauk. Organiziramo i mnoge volonterske projekte, projekte medijske kulture, radijskih emisija, ma svašta nešto. Redovito planinarimo, družimo se. Čvrsto se držeći našeg Isusa.

Unatoč svoj dobronamjernosti Ravnateljice, nije u gimnaziji bilo moguće vjeronauku dati posebnu učionicu. Kaže mi Ravnateljica: “Marine, nemam gdje, jednostavno nemam. Imaš jedino podrum, ali nemamo novaca za urediti taj stari i derutni prostor.” No, kada je to neimanje novaca spriječilo dobre ljude da pomognu potrebitima? Zamolio sam učenike za pomoć, roditelje. Pokrenuo lavinu.