Jedan oblik snage koji vraća vjeru u bolju budućnost nakon potresa je čitava vojska volontera Caritasa Sisačke biskupije koja od kobnog ponedjeljka neumorno radi ignorirajući strah i štetu koju su i sami doživjeli te sve prisutniji umor. Riječ je o mladima, braniteljima, navijačima, časnim sestrama, svećenicima i svim ostalim vjernicima i ljudima velikog srca koji su bili spremni pomoći. U najvećoj mjeri ti volonteri su mahom naši mladi – srednjoškolci i studenti. Upravo oni koje smo često nepravedno nazivali izgubljenom generacijom i za koje smo vjerovali da su paralizirani tehnologijom i igricama.
Gotovo da više ne postoji djelić svijeta koji ne bi znao da je 29. prosinca 2020. jedan od težih i tragičnijih dana u modernoj hrvatskoj povijesti. Toga dana razorni potres magnitude 6.2 po Richteru pogodio je Petrinju, Sisak, Glinu i njihovu okolicu te im je nanovo nanesena nemjerljiva šteta. Naime, spomenuto područje još je uvijek bilo u procesu duhovne i materijalne sanacije štete nastale u Domovinskom ratu. Može se reći da ih je ovaj potres vratio na početak i ponovno se od njih traži snaga za uzdizanjem iz nesreće koja ih je zadesila.
Jedan oblik snage koji vraća vjeru u bolju budućnost svih nas je i čitava vojska volontera Caritasa Sisačke biskupije koja od kobnog ponedjeljka neumorno radi ignorirajući strah i štetu koju su i sami doživjeli te sve prisutniji umor, javljaju iz Sisačke biskupije. Počevši od ranih jutarnjih sati pa sve do kasnih večernjih, volonteri u prostoru nekadašnjeg „Uradi sam“ neumorno rade na zaprimanju i sortiranju zaprimljene robe kako bi u što ranijem roku pristigla do potrebitih. Važno je napomenuti kako je riječ o uistinu velikim količinama koje dolaze u šleperima i kamionima, a volonteri sve zapremljeno slažu u rekordnom vremenu. Toliko posvećeni zadacima volonteri nerijetko zaborave i objedovati te sve svoje vrijeme daju na raspolaganje društvenoj zajednici.
Najvažniji i primarni cilj postaje pružiti pomoć sumještanima. Pritom nije nikakav problem dnevno napraviti i nekoliko stotina kilometara kako bi pomoć stigla u najzabačenije dijelove županije, do svakog djeda i bakice, obitelji… Radeći na svojim zadacima, volonteri i sami zaprimaju brojne telefonske pozive o potrebnoj pomoći te na to upućuju časne sestre koje osiguravaju da pomoć stigne na vrijeme. Neprestano se pakiraju prehrambeni i higijenski paketi koji se dijele ljudima koji pristižu u prostor.
Caritas i njegovi volonteri brinu i o građanima koji su trenutno smješteni u školskim dvoranama te im osiguravaju sve prehrambene i higijenske potrepštine koje sami ističu kao nužne u datom trenutku.
Osim što se osiguravaju prehrambene i higijenske potrepštine, zahvaljujući volonterima s terena, Caritas zadobiva vrijedne informacije i o ostalim potrebnim stvarima te ih sukladno tome pokušava pribaviti i dostaviti u najkraćem mogućem roku.
A tko su Caritasovi volonteri? Riječ je o mladima, braniteljima, navijačima, časnim sestrama, svećenicima i svim ostalim vjernicima i ljudima velikog srca koji su bili spremni pomoći. U najvećoj mjeri ti volonteri su mahom naši mladi – srednjoškolci i studenti. Upravo oni koje smo često nepravedno nazivali izgubljenom generacijom i za koje smo vjerovali da su paralizirani tehnologijom i igricama. Njih nećete vidjeti na tv ekranima, naslovnicima novina i portala, ipak oni, ta neumorna pokretačka snaga koja neprekinuto stoji na raspolaganju i s osmijehom na licu odrađuju sve potrebne zadatke.
Može se reći kako je u trenutnom prostoru Caritasa Sisačke biskupije Bog na djelu, On nam daje duhovnu i fizičku snagu u borbi za svaki kutak pogođen potresom. Mi smo oni koji ne želimo vjerovati da je potres kazna Božja, već poticaj na razmišljanje o našoj vezi s Njim i životnom smislu. Potres nas je naučio da nas velikima i bogatima ne čini ono što posjedujemo, već samo ono što nosimo duboko u sebi te način na koji se odnosima prema drugima. Ljubiti jedni druge kao same sebe – najvažnija je pouka s kojom naši volonteri započinju svaki dan jer pomagati drugima je jedino ono što nas trenutno čini sretnima, poručuju iz Sisačke biskupije zaključujući:
Naši gradovi će se opet izgraditi, naši sumještani opet smiješiti, a mi ćemo kao prekrasnu uspomenu iz ove tragedije ponijeti naše zajedništvo i zadovoljstvo svom pruženom pomoći.