Na Božić iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed višeg asistenta na Katedri filozofije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i župnika u župi sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu doc. dr. sc. Olivera Jurišića. "Spasenje čovjeka, kao i razlozi čovjekova pada i razlozi Kristova rođenja, čovjeku i kršćaninu postali su izgleda daleki i magloviti. Kao da se kršćanin danas prisjeća i podsjeća da je Kristovo rođenje bilo nešto sasvim drugo od onoga što je ono danas", poručuje, između ostalog, doc. dr. sc. Oliver Jurišić.
Nema ničega čemu čovjek ne može promijeniti svrhu, značenje i sadržaj. Čak ni Bog nije izuzet od te čovjekove manipulativne moći da mijenja značenje i sadržaj i onome što se čini vječnim i nepromjenjivim. Uvijek je bilo i pitanje vremena kad će rođenje Kristovo, kao događaj Boga koji ulazi u svijet, izgubiti svoje značenje i svrhu. Čovjek današnjice preobrazio je onostranog Boga u reklamnog Krista. Krista koji se nadograđuje i ugrađuje na sve ono što čovjek kupuje i prodaje uz svetkovinu Božića. Reklamni Krist javlja se u sniženim cijenama, popustima, novim kreditnim ponudama, shopping listama i sada već legendarnoj Coca-Colinoj reklami s Djedom Mrazom. Reklamni Krist pojavljuje se i u onim bezličnim i teološki praznim pojmovima obitelji, zajedništva, ručka, blizine, blagostanja, sreće, uspjeha i najboljih želja za blagdane.
Sva ta bezlična masa pojmova i stvari Kristovo je rođenje ispraznila od njegova spasenjskog sadržaja i temeljnog pitanja i odgovora zašto se Bog utjelovio i rodio. Nažalost, ima i među nama onih koji – iako kršćanski odrasli, formirani i odgojeni – ne znaju dati odgovor na pitanje zašto se Bog rodio i utjelovio. Spasenje čovjeka, kao i razlozi čovjekova pada i razlozi Kristova rođenja, čovjeku i kršćaninu postali su izgleda daleki i magloviti. Kao da se kršćanin danas prisjeća i podsjeća da je Kristovo rođenje bilo nešto sasvim drugo od onoga što je ono danas. Manipulativni čovjek oduzeo je Kristu njegove vjerničke i teološke sadržaje, što je rezultiralo neozbiljnošću i površnošću u kršćanskom navještaju i shvaćanju spasenja i mjesta Kristova rođenja u njemu.
Reklamni Bog i reklamni Krist, teološki i vjernički prazni, ponudili su čovjeku kratkotrajnu utjehu varajući ga glede svrhe i sadržaja njegova života i pokušavajući mu nametnuti zaborav umiranja i smrti. U onom kratkom vremenu od nekoliko dana i sati kad slavlje Božića dostiže vrhunac čovjeku se lažno nudi mogućnost zaborava samog života i svrhe življenja.
Teološki i vjernički govor o Božjem rođenju, kao događaju koji otvara čovjeku i kršćaninu vrata u vječnost i besmrtnost s Bogom, postaje u tom periodu prodaje i kupovine Boga nepotreban, nerazumljiv i dosadan. Dapače, prema tom se govoru čak i poneki kršćani odnose neprijateljski i prijeteći ga odbacuju kao nešto što im remeti njihovo reklamno razdoblje slavlja užitka i bijega od stvarnosti. Jesmo li kao kršćani sami krivi tome? Vjerojatno jesmo. Možda ne svi. Možda ne potpuno. Ali u nama ima krivice i odgovornosti što smo se pretvorili u Velikog Inkvizitora iz Braće Karamazovih. Sami zabranjujemo i prijetimo Kristu da – želi li se roditi u naš svijet – ne smije govoriti o stvarnim razlozima svoga rođenja, može govoriti samo kao reklama, kao proizvod, kao kupljeno i prodano. Pokuša li govoriti da je rođen kao Spasitelj i Otkupitelj, postoji mogućnost da ćemo ga mi sami ušutkati jer sve manje razumijemo kao vjernici razlog njegova rođenja.
U kojem kutku svijeta, u kojoj teološkoj poruci, u kojoj propovijedi pronaći stvarnog i pravog Krista Crkve, onoga koji je Sin Božji? Propovijedamo li još uvijek tog Krista? Ne manipulira li i nama reklamni Krist kojega je čovjek sebi stvorio kao surogat da bi pravog Krista ukinuo i uklonio? Nisu li i naša usta puna praznih riječi koje šuplje i nejako odjekuju i utapaju se u bezličnu masu glasova koji, svatko na svom jeziku, govore: trpeza, blagdan, zajedništvo, obitelj, uspjeh, mir, radost. Ali na koga se svi ovi prazni glasovi odnose? Od koga oni traže radost, mir i kome se obraćaju? Sudjelujemo u monologu sami sa sobom. Između nas i Krista, onoga koji je Bog, kao da više nema dijaloga. Vjerojatno ni neki od velikih teologa našega vremena nisu mogli očekivati da će reklamni Krist kao čovjekovo stvorenje, u kojemu čovjek sam sebe štuje kao božanstvo, u jednom trenutku svladati istinskog i spasiteljskog Krista. Što mi slavimo u svetkovini Božića? Koga slavimo? Gdje se nalazi i gdje se sakrio Sin Božji rođen kao čovjek? Gdje ćemo ga pronaći i tko će nam ga ponuditi i pružiti? Gdje je Krist Crkve kojega ona naviješta kao Spasitelja i Otkupitelja?
Krista u tabernakulu treba otrgnuti zaboravu i staviti ga u središte života i življenja.
Ovog Božića bit će dovoljno i to će biti i određeni uspjeh ako uspijem doprijeti do Krista kao rođenog Božjeg Sina. Bit će to velik podvig i veliki napor za nas ako uspijemo ovih dana umjesto reklamnog Krista potražiti rođenog Sina Božjega. Njega nema u reklamnim jaslicama, pobožnim sličicama nasmijane bebe. Sva ta lijepa simbolika prijeti da nam otme Krista kojega sve manje pronalazimo i sve češće zaboravljamo. Krista, Sina Božjega, Spasitelja i Otkupitelja, kojega pronalazimo u tabernakulu u kojem se svakodnevno rađa i dariva u slavlju euharistije. Tog Krista treba otrgnuti zaboravu i staviti ga u središte života i življenja.
Svi drugi koji nam se predstavljaju kao Krist mogu to biti samo u nekom ljudskom i ograničenom značenju čije smo često žrtve jer i sami sve češće i više uz Božić i za Božić obožavamo zlatnog Krista ekonomije, koji nas poput zlatnog teleta polako, ali sigurno udaljava i uklanja s našeg horizonta Božjeg Sina, Spasitelja i Otkupitelja čovjeka, koji bi s vremenom mogao biti potpuno protjeran i zaboravljen iz samosvijesti i samog kršćanina i vjernika.
Uz dopuštenje uredništva, propovijed doc. dr. sc. Olivera Jurišića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.