Najdraži gost kojeg je ikad zemlja ugostila – pogađate, to je Isus, jedan i neponovljiv, poručuje dalje vjeroučitelj Tomislav Radić, a naglašava:

Njegovo rođenje čekamo. Ne čekajmo ga pasivno, „skrštenih ruku“, nego aktivno molitvom i dobrim djelima. Naš najbrži put do Isusa vodi preko bližnjih u potrebi, preko naše najmanje braće kako ih naziva Matej evanđelist (vidi Mt 25,40).

Cijepimo se ovog došašća protiv oholosti i sebičnosti cjepivom ljubavi pa zakoračimo iznova na put obraćenja. Samo hodeći putom obraćenja možemo stići do Isusovog i svog osobnog Betlehema, mjesta Isusovog rođenja u svome srcu.

Ne plačimo što nam je korona Grinch „ukrao“ Božić

To je glavni cilj došašća svakog iskrenog kršćanina. To je božićna slika koju slikamo u svojoj duši, sve ostalo je samo okvir slike. Nemojmo se dati okupirati brigom oko traženja lijepoga okvira zaboravljajući božićnu sliku jer riskiramo da i ovoga Božića, kao i mnogih prethodnih, ta slika bude mutna i nedovršena.

I ne plačimo što nam je korona Grinch „ukrao“ Božić, on može ukrasti samo onaj izvanjski, lažni, konzumeristički božić i dobro je da nam ga ukrade.

Miroslav Radić / Foto: Družba sestara Presvetog Srca Isusova

Nama ostaje onaj pravi, vjernički, duhovni, osobni i obiteljski Božić, Božić molitve, ljubavi i zajedništva od čije ćemo se topline i blizine duhovno grijati i hraniti cijelu novu 2021. godinu.

Posvješćuje to za Hrvatsku katoličku mrežu, možemo slobodno reći, ovaj začetnik i jedan od pionira ekumenizma i međureligijskih odnosa kako u Hrvatskoj, tako u svome gradu.

Miroslav Radić je, naime, od svojih mladenačkih dana odlazio na duga putovanja po Europi da bi gotovo svake godine sudjelovao na novogodišnjem i ekumenskom ‘Hodočašću povjerenja na zemlji’.

Prvi put braća iz Taizea su hodočašće organizirali 1978. godine u Parizu, a on je kod njih u malome francuskome selu Taize prvi put bio četiri godine kasnije. Ove godine, na žalost, zbog epidemije Covida-19 susret, u kojem mladi na drugačiji način dočekuju prvi dan nove godine, je također odgođen.

Dio vitraja u Taizeu

Tomislav Radić je rođen u Bugojnu 1962. Znan je i kao pjesnik, otac, fotograf, novinar te voditelj Molitveno-karitativne zajednice mladih ‘Agape’. Od 1981. živi i radi u Rijeci. Objavio je sedam knjiga meditaciji i pjesama.

U jednoj prigodi za mrežne stranice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova i njihovog Ženskog učeničkog doma ‘Marije Krucifikse Kozulić’ – jer bio je i mnogim redovnicama omiljeni profesor pun vjere i duha – iznio je deset stupova svoje duhovnosti.

To su: vjera i pobožnosti iz obitelji i franjevačke župe u kojoj je odrastao, studentske mise i tribine kod dominikanaca u Rijeci, Taize susreti i ekumenske molitve i aktivnosti, studij teologije i stručna usavršavanja, posao vjeroučitelja i vođenje Molitveno-karitativne zajednice “Agape”, hodočašća i duhovne obnove, pomaganje siromašnima preko Udruge sv. Vinka Paulskog,  redoviti boravak u cistercitskom samostanu Stična u Sloveniji, osobna i obiteljska molitva, te – kao zadnje – nedjeljna misa i dnevno čitanje duhovne literature.

Fotografija Miroslava Radića, koji se u slobodno vrijeme bavi i fotografijom

“Svaki je navedeni duhovni stup jedno blaženstvo, a živjeti blaženstva znači živjeti milosno vrijeme. To je ono vrijeme koje smo dubinski proživjeli, Bogu i bližnjemu posvetili i darovali, a time i za susret u vječnosti sačuvali”, poručuje riječki vjeroučitelj Miroslav Radić.

Za kraj prilažemo i dvije pjesme riječkog vjeroučitelja:

ZAGRIJATI ISUSA

Ispred jaslica stojim

I po tko zna koji put Isusa gledam

Spuštam se nježno na koljena

I klanjam se malom Bogu –  Božiću

Marija je isto na koljenima, dok Josip stoji

Isus je u jaslicama slabo odjeven

Golih rukica i nožica koje svima pruža

Jedno janje je prišlo blizu

Ljubi Isusovu rukicu, želi je zagrijati

I ja želim dati Isusu malo topline iz srca

Želim ga pokriti svojim pogledom

Poslije toga mahovinom ili maramicom

Isusu je hladno ne zbog toga što je zima

Nego mu je hladno zbog naših grijeha

Propusta, loših djela i zla svake vrste

Zbog toga se On smrzava i ovog Božića

Ovaj svijet Isus nije tako zamislio

Nešto se u njemu pokvarilo, krenulo krivo

Stoga svakog Božića Isus želi

Taj isti svijet iznova poučiti

O tome kako je bitno ljubiti jedni druge

Jer bez ljubavi ovaj svijet propada

Bez ljubavi svako naše djelo nije potpuno

Bez ljubavi nećemo daleko stići

Ni kao pojedinci, ni kao narodi, ni kao svijet

Ne budimo gluhi za poziv na ljubav

Kad ga čujemo prenosimo ga drugima

Živimo ga svaki dan djelima ljubavi

To su Božja djela i Njegovo lice u svijetu

DA SE NISI RODIO ISUSE

Da se nisi rodio Isuse, koliko radosti na zemlji ne bi bilo?

Duše ne bi imale čime ispuniti svoje najdublje čežnje.

Tko bi ljudsko srce ispunio puninom ljubavi?

Gdje bi čovjek našao temeljni smisao života?

Da se nisi rodio Isuse, koliko umjetnika svih vrsta

I prelijepih umjetničkih djela ne bi nastalo?

Bez tebe, Isuse, nedjelje bi bile prazne,

Bezbroj blagdanskih slavlja ne bi se proslavilo.

Da se nisi rodio Isuse, nebrojeno pojedinaca i grupa

Na put dobrote ne bi krenulo i Tvojim duhom svijet mijenjalo,

Ne bi tolike misli i pjesme za Tebe i o Tebi

Bile izrečene, zapisane i otpjevane.

Mnoge duše bi grijehom trajno ostale zarobljene,

U mraku mržnje lutale i za vječnost izgubljene bile.

Nebrojene zemaljske nepravde bi pravilo postale i pobijedile,

Da nema Tebe i tvoje konačne nebeske pravde.

Toliko mirotvoraca se ne bi pojavilo

Da nisu u srcu Tvoj mir i poziv osjetili,

Milijuni vjernika za Tobom uskim putom ne bi krenuli.

Da se nisi rodio Isuse, mi vjernici bi najveći gubitnici bili,

Jer mnogi nevjerni bi od nas bolje u očima svijeta uspjeli.

Da se nisi rodio Isuse, kome bi svoje molitve uputili,

Čijom bi ljubavlju svoju ljubav usporedili i sjedinili?!