Na četvrtu nedjelju došašća iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Josipa Ivešića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika u đakovačkoj župi Dobroga Pastira. "Možda su vremena u kojima živimo čudna, možda tvoje srce s razlogom ispunjava strah. Bog ti danas govori: Ne boj se! Premda odmah ne vidimo i ne znamo sve (nije ni Marija), pozvani smo pouzdati se u Gospodina"; poručuje preč. Ivešić.
Kao znatiželjno biće, čovjek želi znati sve, odmah i sada. Primjećuje se to od malih nogu kad su djeca puna pitanja i očekuju na njih konkretne odgovore. Ne odustaju dok ne dođu do zadovoljavajućih odgovora. Slično je i s nama odraslima. Promatrajući sebe i svoje bližnje, pokušavamo dati odgovore na pitanja koja se javljaju u našoj glavi. Ipak, stvari se u našem životu otkrivaju onda kad treba i kako treba. Ne kako bismo mi htjeli, nego kad je pravi trenutak za to.
Sv. Pavao u današnjem drugom čitanju veli: „…po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada očitovanog…“ (usp. Rim 16,25-26). Bog je tijekom čitave povijesti izraelskog naroda, i tijekom čitave povijesti čovječanstva, pripremao dolazak svoga Sina na ovaj svijet. Stoljeća i tisućljeća iščekivanja, pripreme, želje za dolaskom Mesije i njegova kraljevstva doživjela su svoje ostvarenje u svetkovini koju ćemo uskoro iznova slaviti – Božiću. Vrijeme došašća, koje je dobrim dijelom iza nas, naša je priprava za veliki događaj, ispunjenje, susret s Gospodinom.
U prvome čitanju, iz Druge knjige o Samuelu, Bog nam poručuje da će kraljevstvo Davidovo (a Krist je potomak Davidov) trajati dovijeka. Znači, neće mu biti ni kraja ni konca. Zato ima smisla, i zato smo pozvani, uvijek iznova pripremati svoje srce za susret s Gospodinom. Liturgija današnje nedjelje stavlja pred nas lik Marije, koja je ujedno i jedan od glavnih likova Kristova dolaska. Podsjeća nas sv. Luka kako je sve krenulo. Bog ulazi u život Blažene Djevice Marije, djevojke iz Nazareta. Ulazi na jedan čudesan način, preko svoga glasnika anđela Gabrijela. Već na početku uočavamo Marijinu otvorenost za Boga i Božje. Ona uspostavlja dijalog s anđelom. Zna Marija što to znači da će njezino dijete biti slavni potomak velikoga kralja Davida, zna ona i predosjeća što Bog od nje traži. Zato je logično da se u njenu srcu javlja strah; strah velike odgovornosti i brige. Ali anđeo joj progovara: „Ne boj se, Marijo!“ (Lk 1,30). Ustvari, Marija zna da kad smo s Bogom, i on uz nas, što god da se dogodi – bit će dobro. Ne bi li tako trebalo biti i u našem životu? I meni Bog poručuje: Ne boj se, ja sam s tobom!
Možda su vremena u kojima živimo čudna, možda tvoje srce s razlogom ispunjava strah. Bog ti danas govori: Ne boj se!
Možda su vremena u kojima živimo čudna, možda tvoje srce s razlogom ispunjava strah. Bog ti danas govori: Ne boj se! Premda odmah ne vidimo i ne znamo sve (nije ni Marija), pozvani smo pouzdati se u Gospodina. Baš ovoga Božića dopusti Isusu da on bude tvoj mir, da on ukloni strah i neizvjesnost iz tvoga srca, da ponudi odgovore na tvoja pitanja, ali ne sve i odjednom, nego onda kad bude pravi trenutak za to. Marija je čekala cijelog svoga života i na koncu postala okrunjena Majka. Tada su sva njena pitanja i razmišljanja u potpunosti bila ostvarena. Kod Gospodina, i u zajedništvu s Njim, ona i nas usmjerava i potiče da istim riječima uzvraćamo u životu: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1,38). To da ‘bude’ u mome životu, tiče se onoga što je Gospodin meni namijenio. Sada to možda još ne znam, ali u došašću, i tijekom svog života, otkrivam to. Ako nisam u potpunosti otkrio ovoga došašća, bit će došašće i dogodine. Ili, možda, puno prije, neka poruka odozgo koju tek trebam otkriti.
U svemu tome, najbolje je u ljubavi i pjesmi iščekivati Gospodina. Kako veli današnji Psalam: „O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka“ (Ps 89,2). Upravo vrijeme koje nam se približava, vrijeme Božića, u znaku je pjesme, ljubavi, zajedništva, radosti. Ne zaboravimo da smo pozvani na istinsku ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Ako to nismo ostvarivali, ostao nam je još koji dan za svetu ispovijed. Tu ćemo, u susretu s Isusom, čuti njegovu ‘poruku’, a možda i pokoji odgovor na neko od pitanja koja nas trenutno muče i s kojima ne znamo kako izići na kraj. Neka ovih nekoliko dana do Božića bude ne samo vrijeme govorenja, nego i slušanja.
Uz dopuštenje uredništva, propovijed preč. Josipa Ivešića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.