Emily Wilson, majka, autorica i predavačica koja diljem SAD-a razgovara s djevojkama o ženstvenosti i njihovom odnosu s Bogom, podijelila je svoje iskustvo majčinstva i kakav je to snažan poziv na svetost. Kako ističe, mnoge joj mlade djevojke znaju pitati zašto nisu toliko poznate svetice Katoličke Crkve koje su bile majke. Zašto ih nije više?

Odgovor na to pitanje nisam znala dok sama nisam postala majka. Zatim sam shvatila kako se često sveti rad majki, koji se odvija unutar četiri zida njihova doma, ne povezuje s uobičajenom slikom “svetosti”. 

Strpljivo mijenjanje tisuće pelena često nije definicija “svetosti”. Moji udžbenici iz vjeronauka su mi svjedočili o brojnim predivnim, svetim ženama koje su nosile habite i služile siromasima, ali rijetko su spomenuli prekrasne, svete žene koje su u svojim pidžamama dojile svoje dijete usred noći. Biti svet znači podložiti svoj život, umrijeti sebi, predati se Bogu. Kada žena prihvaća poziv majčinstva, bilo to na biološki način ili posvajanjem, Bog ju uistinu zove da svakodnevno svoj život podloži Kristu i njegovoj Crkvi.

Foto: Unsplash

Ovdje se svetost događa. Ovo je nevidljiva svetost majčinstva. 

Ali ono je vidljivo u majci koja skrbi o svojem djetetu s invaliditetom ili djetetu s mentalnim oštećenjem. Vidljivo je u majci koja svog sina s autizmom vodi na svaku terapiju koju poznaje, u majci koja istražuje o djetetovoj dijagnozi usred noći nakon liječničkog pregleda koji ju je zabrinuo za budućnost. Ono je vidljivo u majci koja se odluči na posvajanje, koja ljubi jedno, dvoje ili dvanaestero djece s dubinom i hrabrošću koja je toliko požrtvovna da vam oduzima dah. 

 Neviđena svetost majčinstva vidljiva je u majci koja oprašta svojem djetetu nakon što joj je slomilo srce na način na koji samo ona i Krist znaju. 

Ono je vidljivo u majci koja je budna noću čekajući povratak svog tinejdžerskog sina, zabrinuta za njegovu sigurnost, koja se bori kako bi se pouzdala u Gospodina da će brinuti o njemu kada ona neće moći. Vidljivo je u majci koja prihvaća stvarnost i posljedice djetetovih odluka, bile to da su one dobre ili loše. Nevidljiva svetost majčinstva vidljiva je u majci koja oprašta svojem djetetu nakon što joj je slomilo srce na način na koji samo ona i Krist znaju. Vidljivo je u majci u razmazanoj pregači koja priprema blagdanski ručak iz godine u godinu kako bi njena obitelj mogla uživati, koja se ne žali zbog toga što je sva odgovornost pala na nju. Vidljivo je u majci koja priprema tisuće sendviča za svoje dijete za školu.

To je nevidljiva svetost majčinstva. 

Novim majkama daju mnoštvo prijedloga kako urediti dječju sobu, no nitko im ne govori kako će te dječje sobe biti upravo sveto tlo na kojima će proživjeti patnju i izljev neizmjerne ljubavi.

Vidljivo je u majci koja ustraje kroz 40 tjedana mučnine, dajući Gospodinu svoj “da”, prihvaćajući njegovu volju da u svijet donese još jedan život. Vidljivo je u majci koja rađa i misli da patnji nema kraja, majci koja u rađaonici donosi novi život s porukom “evo mojeg tijela, koji će se za tebe predati”, poruka koja je na neizbrisiv način upisana na njenom tijelu. Vidljivo je u majci koja probdije nebrojene noći kroz nebrojene godine, predajući svoj poziv. Novim majkama daju mnoštvo prijedloga kako urediti dječju sobu, no nitko im ne govori kako će te dječje sobe biti upravo sveto tlo na kojima će proživjeti patnju i izljev neizmjerne ljubavi. Diljem svijeta, brojne se svetice rađaju upravo u tim dječjim sobicama. 

Foto: Unsplash

To je nevidljiva svetost majčinstva. 

Vidljivo je u majci koja je okupala svoje dijete tisuću puta, koja mu je pročitala preko milijun priča prije spavanja, koja je pjevala mnoštvo uspavanki. Očekujem i da će se za 100 godina mlade djevojke pitati zašto je tako malo “svetica” koje su bile majke, zašto ih nije više. No stvarnost je da nećete znati koje su te svetice. Nećete vidjeti njihove slike ili kipove u crkvama, nećete znati njihova imena ili vidjeti fotografije. Neće biti svetice zaštitnice. No da jesu, bile bi zaštitnice mijenjanja pelena, blagdanskih ručkova i besanih noći. Bile bi zaštitnice dječjih priredbi, vožnje auta i sportskog treninga. Bile bi zaštitnice suza, zagrljaja, i prevladavanja tinejdžerskog inata. Bile bi zaštitnice dojenja, carskog reza, trudnoće i posvajanja. 

Majčinski poziv pun je borbe, predanja i svetosti – mnogo je majki koje su u Domu Gospodnjem koje ti i ja nećemo poznavati.