"Teško je kraj Krista proći neopredijeljen", poznata je misao jednog od najpoznatijih franjevaca našega vremena, vrsnog teologa i bibličara fra Bonaventure Dude. Da biste se u ovome božićnom vremenu opet iznova opredijelili za Krista, donosimo vam kratke isječke iz fra Bonaventurinih knjiga u kojima promišlja o otajstvu Božića.
Iz knjige: Svijeta razveselitelj. Hrvatski Božić. Kršćanska sadašnjost, 1998.
Vjerničko srce osjeća Božić kao dar Božji, i to kao dar koji traži uzdarje. Odatle tako umilno ponavljanje pripjeva: “Srce ti dajem”. Uistinu, u latinskom je prijevodu spomenutog Izaijina proroštva vrlo0 istaknuta ta darovnost Božića. “Dječak nam je rođen, Sin nam je darovan”. Isus će jedne večeri upućivati Nikodema u tajnu beskrajne ljubavi Boga-Oca prema čovjeku: ljubav se Božja očitovala što nam je dao-darovao Sina svoga.
“Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni”. Ta je Isusova izjava uistinu temeljna za razumijevanje njegove blagovijesti – tko je i kakav je naš Otac nebeski. On je nadasve darovatelj. I to – Sina nam je darovao.
Iz knjige: Ljudskost Božića: božićni razgovori s Bonaventurom Dudom. Teovizija, 1995.
Božić – blagdan topline, doma i obitelji. Božić nas vraća u djetinjstvo, majčinim uspavankama. ‘Sklopi blage očice, tu na krilu majčice’, pjeva naša božićna pjesma. I tako nam je Božić nekako bliži – i nama odraslima i nama starijima. I to ne samo ukoliko nas vraća u prošlost. Mi u Božiću sanjamo mogućnost nekoga Raja na zemlji, neku bolju budućnost. Ona je svakako eshatološka, na drugome svijetu, ali podržava nade i za ovu zemaljsku budućnost.
Bog se zazibao u našoj ljudskoj kolijevci. K tome, Božić u ovome dijelu svijeta, gdje se i dogodio, na sjevernoj zemljinoj polutci, spada u zimsko vrijeme. Ljudi su više doma, okrenuti nekako samima sebi. Imaju više vremena za druženje i za kontemplaciju. Talijani vele: ‘Božićuj doma, a uskrsuj gdje ti je volja’.