U emisiji HKR-a „Lirika Došašća“ svakoga dana donosimo stihove koji govore o vremenu pripreme za proslavu jednog od najvećih kršćanskih blagdana - Božića. Rijetki pojedinci danas nalaze vrijeme za poeziju, ipak mnogima je drago čuti pjesmu i nazrijeti nešto od onoga što je autor nosio u srcu kada ju je pisao. Danas vam donosimo stihove Alekse Kokića.
Aleksa Kokić, pjesnik, rođen je 1913. u Subotici, a umro je 1940. u Cetinju. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a zatim je primljen u travničku isusovačku gimnaziju. Nakon položene mature studirao je bogoslovne nauke u Zagrebu. Zaređen je 1937. u Subotici. Započinje i studije slavistike u Zagrebu. Međutim, u ljeto 1940. pozvan je vojnu službu i iznenada, pod nejasnim okolnostima, umire u Cetinju. Odrastao je na pjesničkom stvaralaštvu pučkoga ozračja i religioznoga nadahnuća, što je potkraj 19. i početkom 20. stoljeća obilježilo literarno stvaranje bunjevačkih i šokačkih Hrvata. Surađivao je, kao plodan stihotvorac, u brojnim časopisima, listovima i novinama, blizak svojim vršnjacima poput Jakšića, Kornera i Lendića, bez ikakvih stranih utjecaja. Prvu zbirku pjesama ‘Klasovi pjevaju’ objavio je 1936. u pripravi za mladu misu. Svojim jednostavnim i dopadljivim stihovima, liričnošću, iskrenošću osjećaja i doživljaja te naglašenom ljubavlju prema zavičaju postaje jedan od važnijih sudionika u stvaranju modernoga katoličkog pjesničkog izraza. Tematski se mogu izdvojiti tri bitna kruga, religioznost i vjerska raspoloženja, zavičajnost i određena društvena angažiranost kao odgovor na socijalne nepravde. Vrlo su zanimljivi pa i uspješni stihovi ispjevani čistom ikavicom bačkih Hrvata. Njegove sabrane pjesme s bibliografijom ‘Srebrno klasje’ objavljene su 1962. Zbog ritmičnosti i melodičnosti njegovih stihova uglazbljeno je desetak Kokićevih pjesama.
Pjesma ‘U adventskoj noći’, za pjesnika vrlo karakteristična, pisana slobodnim i razlomljeni stihovima, posve se svojim sadržajem oslanja na teološku bit adventa. Naglašava onu temeljnu potrebu budnog iščekivanja Kristova drugog dolaska, koja se upravo u prvom dijelu došašća nastoji posebno istaknuti. Sadrži sve one odrednice kojima je došašće obilježeno: potrebu pročišćenja i obraćenja, iskazivanje milosrdnih djela i budne molitve.
U adventskoj noći
Očistite svoje sobe,
zidove obijelite,
u postelje stavite
nove slame,
i čiste navlake.
U peći nek tinja vatra
i širi ugodnu toplinu,
jer stižu hladni vjetrovi
donoseći snijeg i sive oblake.
I kad vam sred noći
studene i mračne
netko pokuca na vrata
skoro nečujno,
bojeć se, da se nezvan ne narine:
bio to prosjak ili putnik
o, primite ga,
dajte mu večeru toplu,
i krevet čist – bez stanarine!
Čitavu noć budite mirni
i samo molitve šapatom
prekidajte zimske noći tišinu.
Ove noći,
sigurno ćete, draga braćo,
tu malu pomoć
i neznatnu ljubav
u ovo vrijeme adventsko
iskazati: Kristu Gospodinu!