Ovisi pomalo o tome što se podrazumijeva pod riječju “čuti”, piše msgr. Charles E. Pope s portala Simply Catholic. Nikada se ne može tvrditi u doslovnom smislu da Bog nešto ne može čuti. Jer ništa ne zaobilazi Božju pozornost i ni u kojem se smislu za njega ne bi moglo reći da nije sposoban čuti molitvu. Međutim, ako “čuti” znači da bi Bog ugodno primio molitvu, to je druga stvar. Općenito, čini se da Bog malo obraća pažnju na molitve nepokajanih grešnika, iako zasigurno postoje neke iznimke.

Nije poznato na koji način Bog blagoslivlja ili uskraćuje blagoslov prema grešniku, pa bi taj odgovor trebalo prepustiti Njegovoj providnosti.

Na primjer, u Svetom pismu čitamo: „Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.“(Iz 59: 1-2). Stoga bi se činilo da postoji dobra osnova za zaključak da će nepokajanim grešnicima prilično teško molitve biti uslišane onako kako bi to oni željeli.

Iskustvo uči da čak i teški grešnici sudjeluju u mnogim Božjim blagoslovima. I to, također, Isus potvrđuje u Svetom pismu: ” Jer On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.” (Mt 5,45). Kako Bog odlučuje blagosloviti ili uskratiti blagoslov nepravednicima? Odgovor se krije u tajni Njegove providnosti. Možda On zna da će se osoba jednog dana pokajati; možda On zna da će uslišana molitva kasnije pomoći u kajanju. Možda i On zna da je bolji način uskratiti blagoslov. Tako Bog ostaje suveren u primjeni mudrosti na svaku situaciju. To je reklo, trebali bismo ostati prisebni u pogledu potrebe molitve u pravednosti.

Biti duhovno mrtav kao posljedica teškoga grijeha blokira svaki drugi blagoslov koji nam od Boga može doći.

Jer ako nam Bog ne može povjeriti nešto u blagoslovima koje već imamo, zašto bi nam trebao povjeriti daljnje blagoslove? Prva Ivanova poslanica ima nekoliko savjeta o molitvi za one koji griješe lako i teško: “Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život – onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt”.( 1 Iv 5,16-17)

Iako je Ivanova uputa ovdje složena, on zapravo kaže da, ako smo sigurni da je netko u ozbiljnom grijehu, trebamo preskočiti molitvu za manje stvari kao što je novi posao za njih, itd. Radije bismo se trebali usredotočiti na ono istinski važno i jedina djelotvorna molitva za njih je molitva za njihovo pokajanje i obraćenje. Jer biti duhovno mrtav kao posljedica teškoga grijeha znači prilično snažno blokirati bilo koji drugi blagoslov. Dakle, iako Bog može blagosloviti čak i ozbiljne grešnike, ne bismo trebali pretpostaviti da će to učiniti i učiniti nam prioritet molitvom za spasonosno pokajanje.