Tijekom došašća čekamo i pripremamo se za Isusov dolazak na Božić, to je dobro poznato. Ali možda ste već čuli kako vaša djeca (vjerojatnije tinejdžeri, rijetko i mlađa djeca) prigovaraju kako im se cijela stvar čini umjetnom: “Zašto bismo se trebali pripremati za Božić? Isus se rodio davno i neće se vratiti 25. prosinca. Božić će biti kao i svake godine: na kraju se nikad ništa ne dogodi. Poslije se život odvija točno kao prije – uvijek postoje problemi, ljudi i dalje pate i ratuju.” I koliko odraslih, duboko u sebi, misli isto: “Božić je za djecu. Više nemamo lažnih iluzija, znamo da Božić neće ništa promijeniti.” Za njih je Božić ili neka vrsta izmišljene, uzbudljive priče za djecu ili jednostavna komemoraciji. Došašće se stoga počinje svoditi na pripremu za zabavu, upozorava Aleteia .

Isus je uistinu živ i prisutan

Da, istina je da je kroz Utjelovljenje Božji Sin uveden u povijest: rođen je u Betlehemu, jednom i samo jednom, i nije se “ponovno rodio” svake godine na Božić. Ali Isusovo rođenje događaj je koji se tiče ne samo njegovih suvremenika: Isus nije rođen samo za Mariju, Josipa, pastire i mudrace. Rođen je za mene, za svakoga od nas. Čak i ako ne mogu doći pred jaslice poput pastira, pozvan sam razmatrati, voljeti i štovati na isti način kao i oni. Ne pravim se “da sam tamo” jer danas, u svom vlastitom životu, mogu dočekati tajnu Utjelovljenja i živjeti je. Isus, koji se rodio u Betlehemu iz ljubavi prema meni, uistinu je živ i prisutan. Jaslice, slama i plač novorođenčeta bili su tada, ali Isus, koji je postao čovjekom iz ljubavi prema meni, je sada. I to je Božić.

Pa, kako pripremiti svoja srca za primanje otajstva Božića?

Drugim riječima, tijekom adventa ne pripremamo jaslice za doček novorođene bebe, već pripremamo svoja srca za doček Boga koji je postao čovjekom. “Ali to smo već učinili prošle godine! Nema smisla ponavljati sve iznova!” Prošle godine? Naravno, i ne samo prošle godine, jer svaki dan smo pozvani iščekivati Isusa. Ali ne pozdravljamo ga jednom i to je to – nikada nije dovoljno, nikada nije gotovo. Pa, kako pripremiti svoja srca za primanje otajstva Božića?

Tri ključne riječi koje idu ruku pod ruku s došašćem

Molitva

Molitva, neimaština i strpljenje moraju postati naši vodiči za Božić. Molitva, uvijek i prije svega. Kao obitelj i pojedinačno, potrebno je više vremena posvetiti molitvi tijekom ova četiri tjedna do Božića. Svatko od nas trebao bi razmisliti kako to možemo učiniti. Možemo zamoliti Blaženu Djevicu, koja je živjela “došašće” devet mjeseci od Navještenja do rođenja, da nam pomogne: ne ustručavajmo se moliti krunicu, molitvu malenih i siromašnih bez premca. Trebali bismo također razmatrati dijelove Božje riječi koje nam Crkva daje tijekom cijelog došašća. Na primjer, tijekom obiteljske molitve možemo uzeti psalme koji govore o očekivanjima i nadanjima Božjeg naroda.

Neimaština

Treba samo pogledati jaslice i jednostavnost pastira koji su prvi bili pozvani da upoznaju Mesiju shvaćajući kako je potrebno skromno srce da bi se ušlo u tajnu Božića. To znači osloboditi se svih svojih posjedovanja. Svi ih imamo, bez obzira imamo li četiri ili 50 godina, i nisu nužno zlata vrijedne – prepreka su između Boga i nas. Došašće je vrijeme odricanja.

Strpljenje

Tijekom došašća pozvani smo meditirati o dugogodišnjem čekanju izabranog Božjeg naroda koji je tisućljećima čeznuo za dolaskom Mesije. Stari zavjet nas podsjeća da je Gospodin beskrajno strpljiv i milosrdan. Njegov narod (kao i svaki od nas) može mu dati tisuću razloga da se odrekne svog plana ljubavi, ali Bog nikad ne kaže: “Kakva korist od toga? To je gubitak vremena!” Strpljenju se učimo svaki dan, dok učimo kako mirno i radosno prihvaćati prepreke, odgode i zastoje, dok učimo hodati nešto sporijim tempom, kada u Božje ruke predamo svu svoju muku i strah za budućnost i u potpunosti proživimo sadašnji trenutak. Stoga, uzmimo vremena da se dobro pripremimo za Božić!