"Nije dobro obučena, smrznut će se, kako je mršava, ne hranite je kako treba, predebela je, prestrogi ste prema njoj, kako je samo razmažena!" Ponekad nije lako slušati komentare drugih o odgoju. Također, nije realno očekivati da će svi roditelji u određenim situacijama postupati na identičan način. Kako razumjeti i razmijeniti različita viđenja o odgoju i ponašanju djece?
Danas se često susrećemo sa situacijama da osobe u našoj okolini imaju svoja mišljenja i iskustva vezana za odgoj djece te nerijetko daju svoje savjete. Roditelji se tako ponekad osjećaju kao da “netko drugi odgaja njihovu djecu i da svi znaju bolje od njih”, pada im roditeljski autoritet i samopouzdanje, što može dovesti do razmirica i konflikta. S druge strane, roditelji su ti koji imaju glavnu ulogu u odgoju djece. Njihov je zadatak da budu dosljedni te da postavljaju jasna pravila i granice djetetu. Samo u širem kontekstu odgoj je i pitanje zajednice (šire obitelji, škole, župe…). Stoga nije poželjno dijeliti svoja mišljenja i savjete o roditeljstvu, osim ako nas, naravno, roditelji ne pitaju za mišljenje. Dobronamjerni komentari baka, djedova, prijatelja, slučajnih prolaznika…koje roditelji nikako ne žele čuti:
Jeste li sigurni da je dijete dobro obučeno?
Roditelji imaju vrlo različite predodžbe o tome kako dijete treba biti odjeveno. Nisu sva djeca ista. Kako s odraslima, tako je i s djecom: nekima je stalno hladno, drugima je (pre)vruće. Stoga ne možemo prosuđivati jesu li roditelji djecu dovoljno dobro obukli ili su ih previše odjenuli. Osim toga, nikad ne znamo sve okolnosti. Možda dijete ima traku na glavi jer često ima upale uha, možda je u jakni jer ima temperaturu…
Niste li prestrogi prema djeci? Kako su vam djeca razmažena!
U današnjem svijetu koji promiče udobnost i zadovoljavanje vlastitih potreba na svakom koraku, nije lako odgajati djecu. Želimo im usaditi osjećaj za stvarne potrebe, kako njihove vlastite tako i drugih, želimo također da umiju kontrolirati one impulse u sebi koji ne doprinose dobru. Ako su se generacije prije nas ljutile zbog previše autoritarnog odgoja, danas svugdje uočavamo zamke previše popustljivog odgoja. Takva djeca odrastaju u ljude kojima je lako manipulirati i koji ne mogu podnijeti riječ ne. Na roditeljima je da odluče koliko će strogo ili popustljivo odgajati svoju djecu.
Ne zaboravimo da smo kao slučajni promatrač (neka konfliktna situacija između roditelja i djece) vidjeli samo fragment, ulomak i da nemamo uvid u cjelokupni obiteljski život obitelji, pa nemamo pravo prosuđivati pojedinačni korak na njegovom putu.