Prije početka rata Jean-Michel Nicolier je želio upisati fakultet, želio je postati odgojitelj i pedagog, stoji u objavi Facebook stranice Lijepo je što postojiš.
Iako nikad nije završio taj fakultet, postao je odgojitelj koji odgaja i nadahnjuje mnoge.
On je svoju diplomu životom potvrdio.
Za njega je biti odgojitelj bio poziv a ne posao.
Izvršio je svoj poziv na herojski način.
Razmišljam malo o njemu i stvarno ima nešto u tim ljudima koji nose takav poziv u srcu.
Sanjaju bolji svijet, žive za druge, žrtvuju se, izgaraju, plivaju protiv struje.
Rekao je majci:
“Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.”
U misao mi odmah dolazi dosta mojih prijatelja i poznanika koji i danas pomažu ljudima. Pomažu od Afrike do Lijepe naše. Volontiraju, grade škole, kuhinje, bolnice. Posjećuju beskućnike, bolesne i zaboravljene.
Sve to u tišini i daleko od svjetla pozornice, nema ih u novinama, portalima, televiziji.
O njima se ne piše.
Bolje.
Neka ostane tako.
Velika je njihova plaća u skrovitosti.
Divlje trave koje ne miruju, koje izgaraju i žive svoje pozive.
Jedino odgoj može promijeniti svijet.
“Blago vremenu u kome ima netko s tim vremenom nepomirljiv.”
Jean-Michele Nicolier (1966.,Vesuol, Francuska – 1991., Vukovar)
Vukovar 