Prava stvar svetosti 

Naš svijet danas treba svece, i svatko je pozvan biti svet, piše sestra Mary Scholastica s portala Catholic Integrated Life.  Taj se poziv odnosi i na tebe i na mene. Vrijeme i sjećanje dvije su riječi koje su mi više puta padale na pamet ovih posljednjih mjeseci dok smo se borili kao nacija i kao svijet kroz pandemiju, prirodne katastrofe, nepravdu, svakodnevne životne borbe. Vrijeme. To je dar. Jedno od rijetkih jamstava u ovom životu je da ćemo prije ili kasnije otići s ovog svijeta. Neki od nas mogu proživjeti nekoliko kratkih sati, a neki od nas u svojim 100-ima. Nemamo kontrolu nad tim i nemamo saznanja kada će doći naše “vrijeme”. Ako je to doista slučaj, pitanje koje bismo si svi trebali postaviti je

Kako koristim vrijeme koje mi je darovano?

Mnogi od nas priželjkuju da možemo učiniti izvanredne stvari. Moglo bi se reći da to nije “skromna” misao. Pretpostavljam da jest i nije. Željeti činiti izvanredne stvari radi isticanja i primijećenja, vjerojatno nije poniznost. Poželjeti učiniti nešto izvanredno da Božja svjetlost zasvijetli malo jače, učiniti ovaj svijet boljim mjestom … sada je to posebno! A sve je vezano za vrijeme i našu upotrebu. U danu imamo 24 sata. Izbori koje donosimo po cijele dane zapravo nas oblikuju u to tko ćemo postati. Odluke donesene u našem životu zapravo utječu na svijet.

Dobrodošli u 2021.?

Mnogi od nas rade od kuće i imaju ograničene vanjske aktivnosti. Možda ćete doći u napast da pitate: „Kakvu razliku mogu napraviti u ovakvoj situaciji? Jedva preživljavam. Borim se svaki dan. ” Te su misli mnogi od nas verbalizirali. Bog mijenja vaš život kad ga pustite u njega. Život na ovaj način (što nije lako učiniti) radikalno mijenja način na koji odabirete vrijeme koje ste blagoslovljeni. Možda radite potpuno iste neviđene stvari kao i jučer, ali nekako je drugačije. To daje život. To je svrhovito. Nekako u svoje vrijeme počinjete sve više misliti na Boga, sve više na druge, sve manje na sebe.

Nevjerojatna stvar s Bogom je u tome što On koristi apsolutno sve za naše dobro, a često za veće dobro. Svakog dana, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo, imamo izbor da u potpunosti krenemo putem života.

Sveta Terezija je znala da je njezino žrtvovanje višestrukog i radosnog nuđenja svojih usluga redovnici s kojom je bilo teško živjeti bilo kako u potpunosti živjeti trenutak koji joj je dan. Bio je to njezin “mali put”. Uobičajeno, a opet tako izvanredno.

Foto: Dario Zürchauer

Život svete Male Terezije sastojao se od svakodnevni malih djela velike, požrtvovne ljubavi koja su uglavnom prošla nezapaženo.

Kako drukčije objasniti kako će klauzurna časna sestra koja je živjela samo 24 godine u granicama svojih samostanskih zidina, koja je umrla 1897. godine, postati svjetski poznata i milijunima prijateljica 2020. godine? Tako je odlučila iskoristiti vrijeme s kojim je blagoslovljena i vjerna svakoj danoj minuti, promijenila je svijet. To je značilo biti vjerna kroz svakodnevicu, rutinu, radosti, borbe, patnju koju je pretrpjela zbog svojih obiteljskih tuga, patnju koju je pretrpjela umirući od tuberkuloze. Ta vjernost svakodnevnom životu u njezinu pozivu donosi plod izvan onoga što je mogla ikada zamisliti. Postao je neizmjerni izvor milosti za druge.

Biti vjeran vremenu koje nam je danas dano je prava bit svetosti.

Prečesto se osvrćemo i mislimo na svo vrijeme koje nismo dobro koristili. Pretpostavljam da su osjećaji žaljenja nešto što svi doživljavamo. Vrijeme koje smo izgubili ne pazeći na trenutak, fokusirajući se umjesto na sebe i svoje ponekad sebične želje. Hvala Bogu, blagoslovljeni smo u svakom trenutku da pokušamo ponovo, da nikad ne odustanemo, da iznova počinjemo sa svakim novim danom. Ovdje sjećanje također dolazi u obzir. Sjećanja daju oblik našem životu. Povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost. Sjećanja donose radost, ali mogu donijeti i tugu. Podsjeća nas na širok raspon osjećaja i misli proživljenih tijekom čitavog našeg života. Zbog toga je gubitak pamćenja tragedija. Pojedinac se više nije u stanju povezati s ljudima, mjestima, čak ni sa stvarima.

Sjećanja nas također oblikuju na jedinstvene načine. Mogu nas zadržati u trenutku. Sjećamo se poteškoća kad nismo uspjeli, pa ne pokušavamo ponovo, već se zaštitimo od naizgled negativnog iskustva.

Sjetimo se povrijeđenosti i zatvorimo se od drugih. Sjećanja nas također mogu pomicati naprijed. Sjetimo se blagoslova i radosti jednog iskustva i napredujemo sigurni u ovom osjećaju ljubavi. Sjećanja su neispravna. S obzirom na dovoljno vremena, postoji velika mogućnost da “zaboravimo”, nesvjesno i svjesno mijenjamo detalje sjećanja kako bi nam odgovarali. Kakav je moćan alat sjećanje! A kad malo bolje razmislite koliko kontrolne memorije ima nad svima nama. Bilo je to u mjesecu ožujku kada su države počele izdavati naredbe za boravak kod kuće zbog pandemije.

S neizvjesnošću i naglim zaustavljanjem naših “normalnih” života, ljudi su se podsjetili na stvarnost da život nije zajamčeni dar i da se život u trenutku može drastično promijeniti. U tom smo vremenskom razdoblju bili preplavljeni ljudima koji su tražili nekakvu utjehu, tražili potporu u potrazi za Bogom i smislom života, tražeći neku vrstu mira u ovo vrijeme straha.

Međutim, kako su šok i novost odmicali i kako smo sve više i više preobražavani u dnevne vijesti, sve nam je to nekako već postalo “novo” normalno. Često se događa da prebrzo zaboravljamo milosno vrijeme kada smo se vraćali Bogu u molitvu i tražili odgovore kod Njega.  

Sjećanje na primljene milosti može biti poticaj na borbu protiv naše ljudske slabosti. Naša nas sjećanja ne podržavaju. Vrijeme nas ne služi. Jedina konstanta uistinu jest i jedino može biti okretanje Gospodinu s povjerenjem. Obraćajući se Gospodinu znajući da nas voli i traži ono što je dobro za naše duše.

Sjetite se samo svih događaja u vašem životu kad ste znali da vas Bog čuva.

Kad znate da vam Bog daje milost koju trebate točno kad vam je potrebna. Osvrćući se unatrag, sigurna sam da možete vidjeti sve različite stvari koje je Bog dopustio da se dogode, sve različite načine na koje se kretao u vašem životu kako biste vi mogli biti osoba kakva ste danas. Kako se nastavljamo kretati u nepoznatim prostorima i vremenima neizvjesnosti, zapamtite dobro te svoje blagoslove i dobro iskoristite svoje vrijeme. Počivajte u spoznaji Božje vjernosti. Budi svetac kakav si pozvan biti. Naš svijet danas treba svece. Naš svijet te treba.