O Isusovoj prispodobi o talentima i pozivu na riskiranje, na temelju Evanđelja promišlja doc. dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp, profesor na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Čudim se ljudima koji nemaju povjerenja u Boga (Mt 25,14-30)

Čudim se ljudima koji nemaju povjerenja u Boga. Ne žele Boga za prijatelja. Misle da će im on oduzeti sve što imaju. Zato se nećemo baviti talentima iako je netko rekao da se značenje talenta može poistovjetiti s čudom. To “talentovo” čudo događa se tek tada, kada čovjek koristi Božji dar koji je u njemu. Najveće čudo je život koji možeš upropastiti ili izgraditi. Bog ništa ne oduzima, nego sve daruje i umnožava.

Možda zato svatko od nas, a ne samo ljudi koji nemaju povjerenja u Boga, neka si postavi pitanje u što ulažem svoj život? To znači u koju “banku” stavljam dar koji sam dobio? Svatko mora odgovoriti za sebe. Je li to bliska relacija s Isusom? Je li to Isusovo i Marijino srce? Gdje si uložio dar koji si primio?

Kada čovjek nije odlučan, đavao to iskorištava!

U Isusovoj prispodobi nisu sluge najveći riskanti. Oni okreću tuđi novac. Ništa ne gube. Sve im je darovano. Mogu jedino izgubiti ono što je netko drugi stekao. Najveći ulagač, a ujedno i riskant je gospodar. On je svojim slugama darovao osam talenata na raspolaganje. Za nas osam je mala brojka. No, iza te brojke skrivaju se teški milioni. Jedan talent znači 40 kilograma zlata (cijena kilograma zlata je 50 tisuća eura).

Možda za neke to nije velika svota, ali za gospodara iz Isusove prispodobe to je značilo da je svojim slugama predao sve što je imao. U grčkom tekst čitamo da im je dao cijeli svoj bitak – postojanje (usija). Taj čovjek je uistinu bio veliki riskant.

Tko će darovati sve što ima i sve što jest u ruke drugih ljudi koji nisu bili obiteljski povezani? On je učinio svoj život ovisnim o njihovom ulaganju. Nema većeg ulagača od ovog! Netko tko gleda sa strane, mogao bi reći: “Ovaj je šašav! Tako što učiniti i sebi i svojima!”. Tko su dobre sluge? Oni koji su imali povjerenja u svojega Gospodara. I oni riskiraju. Stavljaju svoj novac u banke, ne znajući što će se s njim dogoditi. Banka je mogla propasti. Vlasnik banke mogao je ukrasti novac. Oni imaju sliku svoga gospodara u svojem srcu.

Gospodin nas poziva u svoju radost!

Možda i to ih je potaklo da preskoče strah vezan uz ulaganje. Često je tako da kada čovjek nije odlučan, đavao to iskorištava. Neodlučnost ubija čovjeka, osobito njegov životni stav, a đavao napada ga svojim intrigama, opsesivnim mislima, smetnjama. Možda taj treći sluga imao je upravo takav problem. Postavljao si je previše pitanja. Počeo je sumnjati. Uništio je sam sebe i na kraju je sakrio gospodarev novac, pritom misleći da se ništa neće dogoditi i sigurno neće ništa izgubiti.

U trećem sluzi nije bilo spremnosti da izgubi i tako postane riskant poput svoga gospodara. Nije želio učiniti ono što su učinile ostale sluge. Bojao se riskirati. Zašto? Taj sluga, koji se boji izgubiti i koji se ljulja u svojim odlukama, podsjeća me na Adama koji se nakon grijeha sakrio u grmu. Sluga također nije imao povjerenja u svojega gospodara kao što Adam nije imao povjerenja u Boga.

On je sakrio blago svojeg gospodara ispod zemlje, a Adam, čiji je život dar sam po sebi, se sakriva. Tako radi samo rob, čovjek koji je zarobljen u samoga sebe. Nadalje, on je poput ludih djevica. Njegova relacija s gospodarom je nikakva. On ga smatra tužiteljem koji dolazi po svoje. Slijep je i ne vidi što mu je gospodar sve darovao. On je mislio da će mu sve oduzeti. Tko zna možda je i pomislio: “Neću imati ja, nećeš imati ni ti!”

Isus poziva na potpuno darovanje samoga sebe!

Što radi gospodar sa slugama koji su riskirali potpuno pouzdajući se u svojeg gospodara i bili su odlučni u svojim odlukama? On ih poziva u svoju radost. To znači daje im prostor svoje radosti. Daje im više nego običnu plaću za ispunjeni zadatak. Gospodar ih poziva u potpunu relaciju sa sobom, što je nalik tvome poslu kada šef tebe i tvoju cijelu obitelj poziva na zajedničko ljetovanje na Kanarskim otocima. To je prostor zajedništva gdje ćeš se izgraditi sve do potpune radosti.

Isus poziva na potpuno darovanje samoga sebe. To je spremnost srca koje Bog ima prema čovjeku. Nije teško shvatiti da je ovo priča o Bogu i o nama te o relaciji koju imamo prema Gospodinu. On želi našu potpunu radost. Jedini rizik je potpuno pouzdanje se u njega. On je darovao sve. Darovao je život svojega Sina za tvoj spas. Nema većeg dokaza ljubavi. Gospodin traži samo tvoje potpuno pouzdanje. Čeka tebe. On te zove u svoju radost. To prekoračuje pravednost. Riskiranje je potrebno i u odnosu na bližnje. Ima onih koji te trebaju. Riskiraj sebe za njih jer su otuđeni, odmaknuti u krizi samoće i depresije. I oni čekaju riskante.