Sestra Mirjam Kuštreba  promotorica je beatifikacije brata Ivana Bonifacija Pavletića, a Josip Marić je član Povjerenstva za širenje glasa svetosti brata Ivana Bonifacija Pavletića, ujedno i volonter u Zakladi Ivanova kuća.

Sestra Mirjam spomenula je značajnim posjet Papinog veleposlanika nuncija Giorgija Lingue ističući da je to za nju, ali i za cijelu malu Kutinu bio upečatljiv i nezaboravan događaj. Rekla je da joj je teško prenijeti svu njegovu posebno snažnu propovijed, ali da bi se ona mogla sažeti u samo jednoj poruci: vratiti  Bonifacija u Kutinu, ne u smislu njegovih posmrtnih ostataka već u smislu njegovog duha, tj. ljubavi prema bolesnicima i djeci bez roditelja. Josip Marić istaknuo je simboliku u datumu posjeta apostolskog nuncija Lingue. Riječ je o 4.11. kada se obilježava dan branitelja Kutine te mu je bila čast što je Kutinu posjetio apostolski nuncij Giorgio Lingua.

“Bonifacije je bio mladić koji je rado pomagao bolesnima i posvetio se radu s djecom bez roditelja. Umro je vrlo mlad, ali njegov je život govorio o njegovoj svetosti. Primjerice, on je hodao na zornice i po više od dva sata iz Zbjegovače u Kutinu. Služio je u rimskoj bolnici “Santo Spirito”, rekao je Josip Marić.

U emisiju se telefonom uključio p. Mariano Passerini koji je u Hrvatsku došao 2010. godine. O tome s kojim je poslanjem došao rekao je: “2008. godine, prigodom svečanog prijenosa posmrtnih ostataka brata Bonifacija, kardinal Bozanić pozvao je Družbu da otvori zajednicu u Hrvatskoj kako bi se proširio glas o svetosti brata Ivana Bonifacija Pavletića u cijeloj naciji. Tadašnji gradonačelnik Kutine, gospodin Žmegač, izrazio je želju da zajednica bude prisutna u rodnom gradu Bonifacija. Monsinjor Stanković darovao je Družbi vlastitu kuću. Družba je bacila oko na mene i eto me ovdje. U međuvremenu je u Kutini uspostavljen odbor za širenje svetosti brata Bonifacija. Nekoliko osoba, nakon što su upoznali i produbili znanje o životu brata Bonifacija, odlučilo je osnovati organizaciju koja je i nakon više od sto godina odražavala duh brata Bonifacija. Jedan od važnijih problema u gradu Kutini su starije osobe, među kojima su one pogođene Alzheimerovom bolešću. Njih zaklada stavlja u središte svojih aktivnosti. Djelujem zajedno sa svojom braćom iz Zajednice koja su uključena u širenje poznavanja Bonifacija. Jedan od plodova s kojim sam vrlo zadovoljan je suradnja s Klanjateljicama Krvi Kristove. Najvažnije je ipak što snažno osjećamo prisutnost brata Bonifacija u svakoj našoj odluci. San nam je moći jednog dana izgraditi Centar za pomoć i njegu oboljelih od Alzheimerove bolesti.”

Zadatak sestre Mirjam je pomoć pateru Marianu Passeriniju posebno u svojstvu prevoditeljice kako bi se uspješno došlo do raznih ustanova, do kojih treba doprijeti radi ostvarenja projekta. “Ja sam poput vezivnog tkiva između naših zajednica. Surađujem u ime svoje zajednice Klanjateljica Krvi Kristove sa zajednicom Sinova Bezgrješne, a to je, osim korisnog, lijepo svjedočanstvo i plodnost Crkve”, rekla je naša sugovornica.

Gospodin Josip Marić u Zakladu je došao prije 4 godine. Uključio se u tečaj osposobljavanja koji je trajao mjesec dana. Na pitanje kako se Zaklada financira rekao je: “Zaklada nema svojih sigurnih prihoda, zasada živi od skromnih donacija pojedinaca. Gledamo na koji način bismo mogli iz EU fondova osigurati sredstva da osposobimo prostore za djelovanje. Dobili smo na korištenje i kuću koju koristimo za razne aktivnosti volontera. Naši volonteri tamo izrađuju predmete koje u prigodama, kao npr. uz Božić, prodajemo. Tu smo radi oboljelih od Alzheiemera. Otprilike do sad je 20-30 osoba dolazilo kod nas u kuću i s njima smo radili jedanput tjedno, ali i odlazili i u njihove domove.

Kad bi bilo lijepo vrijeme provodili smo vrijeme vani u dvorištu. Priroda i sklad okoliša, mir i tišina pozitivno djeluju na oboljele.

Koristimo, dakle i te vanjske prirodne resurse”, istaknuo je Josip Marić.

“Naš početak bio je težak. Obratili smo se ravnateljici Doma zdravlja koja nam je izašla ususret i dostavila podatke o broju oboljelih od Alzhiemerove bolesti i nekog drugog oblika demencije na području grada Kutine. Radi se o više od 100 imena registriranih bolesnika, ali možemo računati na dvostruko veći broj neregistriranih. Teško je doći do oboljelih jer je to stigmatizirana bolest i obitelji često skrivaju svoje ukućane i ne traže pomoć”, istaknula je sestra Mirjam.

“Volonteri su ljudi dobre volje. Kada su časna Mirjam i pater Passerini oglasili osnivanje Zaklade ljudi su se dobrovoljno javili. Imamo volontere koji su i sami u obitelji imali ili imaju oboljele pa se dolaze informirati i usput volontiraju. Postoji edukacija pomoću koje se osposobljavaju volonteri. Zaklada je organizirala na razini grada nekoliko susreta s građanima. Stručne osobe su nas informirale i prenijele nam znanja o toj bolesti kako bismo imali pravilan i individualan pristup svakoj oboljeloj osobi, jer svaka osoba ima svoje osobitosti i takav treba biti i pristup”, rekao je naš sugovornik.

“S oboljelom osobom radimo tako da joj priđemo i dolazimo s osmjehom. Konkretno igramo razne memorijske igre i tako potičemo osobe na pronalaženje rješenja za jednostavne zadatke. Tako osobu potičemo na razmišljanje kako što treba složiti. To je vježba. Na taj način možemo i vidjeti što toj osobi odgovara i tako im lakše možemo pristupiti i pomoći. Također i pjevamo s njima. Oni vole pjevati. Motiviramo ih da sudjeluju. Često izmišljamo stvari samo da bismo mogli raditi s njima”, napomenuo je Josip Marić.

Osjećam se sretno kad radim s njima jer znam da činim nešto dobro. Vjerujem da im se pomaže jer mislim da se tu bolest ipak može usporiti. Mene to čini sretnim i nastojim to pokazati i drugima te ih tako potaknuti da i oni to čine. Neopisiv je to osjećaj.

“Nažalost, u vrijeme koronakrize ne možemo odlaziti u njihove obitelji, zato je sada vrijeme mirovanja. No, posvetili smo se istraživanju različitih projekata, posebice EU projekata. Vjerujemo da će Gospodin zaustaviti ovu pandemiju i da ćemo se uskoro vratiti aktivnostima koje druge, ali i nas čine sretnima.

Učiniti čovjeka na trenutak sretnim i uključenim, to je mnogo!

“Svaka i najmanja financijska pomoć nam je dobrodošla jer trebamo urediti prostore koji su u derutnom stanju. Jednako tako potrebna nam je molitva vjernika te širenje informacija o našoj Zakladi”, zaključila je sestra Mirjam Kuštreba.

Informacije o Zakladi Ivanova kuća mogu se naći OVDJE.