Mladena Kušeca mnogi ste susreli, neki ste čitali njegove pjesme i knjige, a velika većina je slušala i gledala neke od njegovih emisija posvećenih djeci, ali i roditeljima.  Ovaj književnik, novinar i publicist više od 45 godina družio se s Bijelim vranama, stvarao i održavao prijateljstva putujući diljem Hrvatske, ali i izvan njenih granica. Za vas smo izdvojili nekoliko njegovih misli iz programa Hrvatskoga katoličkog radija.

Djeca su djeca svugdje, a to je najveća mudrost

“Stvarnost da budem mlad održavam cijeli život, a još i više pod starije dane.”

Jedno od pitanja koje su našem gostu postavili slušatelji, a nerijetko se ponavljalo i izvan radijskih te televizijskih prostora, je pitanje zašto piše? Evo kako je odgovorio: “Pišem jer tako susrećem život, poklonim mu se i onda ono najljepše iz njega darujem djeci, roditeljima i sebi.”

Kušec je proputovao Lijepu našu uzduž i popreko, ali dva mjesta do gostovanja na HKR-u 2007. godine nije posjetio.

„Dva su kutka koja nikako da osvojim i dođem tamo – otoci Mljet i Lastovo. Uvijek mi je žao jer znam da imaju prekrasne narodne običaje, lijepe škole, a tamo žive vrijedni i čudesni ljudi.”

Njegova putovanja odvela su ga i izvan granica Republike Hrvatske. Putovao je cijelom Europom, a za djecu je rekao da su svugdje ista, jer “djeca su djeca svugdje, a to je najveća mudrost. Ja kad pišem, pišem da bi oni ostali djeca što dulje. I pokušavam roditelje vratiti u djetinjstvo da se sjete kako su i oni bili tamo.”

Treba ih slušati, a ne im zapovijedati

U desetljećima emitiranja emisije Bijela vrana, Kušec je naučio mnogo životnih mudrosti upravo od tih bijelih vrana, male djece.

“Neke su vrane veoma značajne za moj život… Značajnije od mnogih knjiga koje sam pročitao, ne biste vjerovali. Oni se mene sjećaju i to doživljavam kao dar Božji – da idem cestom ili dođem u neko mjesto – i susretnem majke s dvoje, troje djece, to su moje bijele vrane. Primaju me kao da sam dio njihovog života, ja primjećujem da to jesam i osjećam kako je to veliki dar Božji.”

Sa slušateljima je podijelio savjet kako se odnositi prema djeci:

“Treba ih slušati, a ne im zapovijedati. Treba ih gledati pa ćemo se vratiti u svoje djetinjstvo i ponovno biti pametni, dobri i sretni ljudi.”

U nastavku pročitajte stihove koje je Kušec recitirao u našem programu kao zahvalu svim slušateljima i podsjetnik da dijete nije biti lako.

Otkad znam za sebe,
svakoga dana,
uvijek istu priču slušam sa svih strana.

Gle! Opet je zločest!
Dudaj beg bek, sve moraš pojesti,
reci dobar tek.

To nije za djecu,
ne smiješ biti bos,
brbljavcima rep naraste,
lažljivcima duge uši.
ne kopaj nos!

Svakoga dana,
tako me uče, tako me kore.
Želim odmah znati,
što sam takav trebao.
mami i tati.

Kako biste se prisjetili knjige koju ste čitali u osnovnoj školi za lektiru, ili se upoznali sa stvaralaštvom Mladena Kušeca, OVDJE možete besplatno nabaviti njegovu prvu knjigu proze Plavi kaputić u digitaliziranom obliku.