"Iskoristimo vrijeme dok su nam naši najdraži živi i provodimo vrijeme s njima i iskažimo im ljubav. Najprije oprostimo sebi sve ono propušteno i počnimo živjeti kvalitetnije. Neka nam odlazak na grobove najmilijih ne bude gorko sjećanje na sve ono što je moglo biti, a nije, nego zahvala za sve lijepe trenutke koje smo proveli zajedno."
Omiljeni franjevac i kantautor duhovne glazbe fra Marin Karačić obilježio je živote mnoštva ljudi svojim tekstovima i pjesmama. Ove godine kao pripremu za predstavljanje novog albuma duhovne glazbe “Stvoreni za nešto više”, redovito je objavljivao razmišljanja i duhovne poticaje koji su njegovim pratiteljima otkrivali vrline ljudskosti, probleme sadašnjosti i Božju blizinu u svakodnevici. S poticajima nastavlja i dalje, a posljednju objavu s njegovog Facebook profila donosimo u cijelosti:
[ Neću žvaku, ‘oću kusur. ]
Dogodilo nam se svima, ili barem ovoj mrvu starijoj generaciji, da su nam pri odlasku u trgovinu umjesto ostatka novca davali žvakaću gumu, najčešće čunga lungu. I moram priznati da mi nije to bilo drago. Nitko ne voli nešto zamjensko.
Fra Marin Karačić / Foto: Službena Facebook stranica
Jučer i danas pohodili smo groblja, ostavili cvijeće i zapalili svijeće na grobovima svojih najmilijih. I lijepo je to. Ali razmišljam; još je ljepše moliti za njih, a nekako najljepše od toga mi se čini dati im tu ljubav dok su još živi. Nema tog cvijeća ni tolikog plamena svijeća koji mogu zamijeniti vrijeme provedeno s našim najdražima. Ali toga se čovjek, nažalost, kasno sjeti. Na bolničkim posteljama najviše razmišljamo o zdravlju, a na grobovima najviše razmišljamo o životu. Umjesto da čuvamo zdravlje i da živimo. Ali patnja, bolest i smrt najbolje poredaju prioritete u životu.
Čovjeku na bolničkoj postelji nije bitno ni kako izgleda ni što je obukao, bitna mu je prisutnost i ljubav njegovih najbližih i želja za ozdravljenjem. Jer tada ti dođe sve ono što bi htio kad bi mogao. I u tim trenucima kao da se čovjek otrijezni, opameti i dođu mu u glavu svi oni propušteni trenuci i vrijeme potrošeno uzalud. Iskoristimo vrijeme dok su nam naši najdraži živi i provodimo vrijeme s njima i iskažimo im ljubav. Najprije oprostimo sebi sve ono propušteno i počnimo živjeti kvalitetnije. Neka nam odlazak na grobove najmilijih ne bude gorko sjećanje na sve ono što je moglo biti, a nije, nego zahvala za sve lijepe trenutke koje smo proveli zajedno.