Užasnut sam što se u filmovima i serijama koje gledam ovih dana osjećam pomalo nelagodno kad se netko rukuje ili kad se dvoje prijatelja iskreno zagrle, piše Marko Rijavec za Aleteiu. Čudno, zar ne, koliko je epidemija promijenila našu “normalnost” u samo nekoliko mjeseci. Sve se okrenulo naopako. Čini se kao da je ljubav sada nešto što dolazi iz drugog svijeta, nešto nepoznato, nešto s čim sadašnjost nema nikakve veze. Pogotovo ako je uspoređujemo s onim što o ljubavi učimo od malih nogu.

U današnje vrijeme “prva i najveća zapovijed” je – udaljenost. Doduše, iz ljubavi dana premda to može zvučati pomalo čudno. A može nam poslužiti i da izbjegnemo najveći i najsmrtonosniji strah – strah od drugog čovjeka. Ali Isus, usred epidemije i zbog nje, vjerojatno i glasniji nego ikad inzistira na onom što je čovjeku prijeko potrebno. Prva i najveća zapovijed koju nitko ne bi smio zaboraviti ili zamijeniti bilo čime drugim i dalje je ista: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim.”

Druga ovoj slična: “Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe.” (Mt 22, 34)

I dalje je sve isto jer se ništa nije promijenilo ni danas. Ljubav je prije svega činjenica da smo svjesni kako u našem životu postoje i Bog i bližnji. Znati da postoje, da nisam sam, to je ljubav. Imati Boga u svom životu i imati svog bližnjega, to je ljubav. Biti ih svjestan, uzeti ih u obzir u svemu što jesam i što želim. Te dvije ljubavi žive jedna u drugoj i nikada se međusobno ne isključuju jer je izraz ljubavi prema Bogu ljubav prema bližnjem. Ne postoji drugi način. “Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.“ (Iv 4,20). U suprotnom, ljubav prema Bogu je samo riječ. Ali u “Riječ tijelom postade” (Iv 1,14), Bog je nešto konkretno.

Jednako konkretna danas mora biti i ljubav. Na stranu epidemija, najveća je zapovijed i dalje ista. Donijeti ljubav iz imenice u glagol – voljeti, pa nekako donijeti Boga u ovaj svijet, na bilo koji već način. Jer ljubav je snalažljiva. Bog uvijek  pronalazi način usprkos svim preprekama, uvijek pronalazi nove oblike i zasigurno otkriva kako biti blizu drugoga čak i usred daljina.