Višegodišnji djelatnik Tiskovnoga ureda Zagrebačke nadbiskupije te voditelj i urednik na Hrvatskom katoličkom radiju Zvonko Franc nakon pjesme “Vjerujem”, koju smo premijerno predstavili u eteru “dobrog radija za dobre ljude”, objavio je novu pjesmu posvećenoj, kako kaže, svoj fizički, ali i emotivno pobačenoj djeci. Pjesmu je, naime, napisao još kao student, promišljajući o zlu pobačaja.

“Trebalo mi je 18 godina da je snimim. Uspio sam zahvaljujući prijatelju Veseljku Kralju i članovima jedne molitvene zajednice koji su financirali snimanje. Nadam se da će Tužaljka Nerođenog biti još jedan glas u obrani života, u obrani Nerođenih”, istaknuo je Franc.

Naime, zakon koji je legalizirao pobačaj – ubojstvo djeteta pod majčinim srcem – izglasan je prije točno sto godina.

“Božja providnost je htjela da pjesma bude objavljena sada. Naime, prije sto godina, 18. listopada 1920. u Sovjetskoj Rusiji, kao prvoj državi na svijetu, izglasan je najsramotniji i najtragičniji zakon u povijesti ljudskoga roda. Zakon koji je legalizirao pobačaj, ubojstvo djeteta pod majčinim srcem. Od tad se to sramotno i tragično ‘zakonodavstvo’ proširilo cijelim svijetom. Rezultati su stotine milijuna ubijene začete djece, milijuni uništenih obitelji, pojedinaca”, rekao je Franc.

Nerođeni u mojoj pjesmi umire oko treće minute, Isus je umro oko tri sata popodne!

Slušajući pjesmu, možete primijetiti jednu specifičnost. Naime, oko treće minute pjesme čuje se zvuk medicinskog aparata koji signalizira kucanje srca.

“U pjesmi sam htio ubaciti taj zvuk završnih otkucaja i prestanka rada srca…  Kad mi je to prijatelj Kralj spomenuo, prvo što mi je proletjelo mislima bio je izvještaj iz evanđelja – Isus umire na križu oko tri sata popodne. Da, koja simbolika! Nerođeni u mojoj pjesmi umire oko treće minute, Isus je umro oko tri sata popodne. I doista, u pobačaju se ne radi samo o ubojstvu čovjeka, nego, u konačnici o odbacivanju Boga, jedinoga izvora svakoga života”, rekao je.

Zvonko Franc sa suradnicima: aranžerom Adrianom Vinkovićem Rangelom i gitaristom Martinom Justinom / Foto: HKR

Pjesma govori i o Božjoj boli zbog svakog odbačenog života. No, Bog nikada ne odustaje od čovjeka, istaknuo je Franc te rekao kako je glavan poruka ove pjesme ta da se Bog nikada ne umara praštajući nam.

“To sam htio naglasiti u završnoj strofi pjesme kad Nerođeni stoji u posvemašnjem blaženstvu pred Bogom i gleda Boga kako plače, gotovo Ga tješi zbog činjenice da ljudi odbijaju Njegovu ljubav. Pjesma završava stihom – bez ljubavi osta… ne čovjek, nego Bog. To je ujedno glavna poruka pjesme – ma što da smo učinili, Bog želi da se spasimo i nikad se ne umara praštajući”, rekao je Franc.

Bog želi da se spasimo i nikad se ne umara praštajući!

Postoji Netko, postoji Onaj koji je uvijek tu uz tebe u svakom trenutku tvog postojanja, koji te voli i nikad te neće ostaviti samoga, poručuje Franc.

“Pjesmu posvećujem fizički pobačenoj djeci u činu abortusa, ali i emotivno pobačenoj djeci koji su živi, oko nas, možda smo i sami takvi. Milijuni, stotine milijuna djece hoda ovim svijetom, a da su emotivno pobačeni od strane svojih roditelja koji ne mogu, ne znaju, ne žele pružiti ljubav svojoj djeci, prihvatiti ih. Ova pjesma poruka je i njima – postoji Netko, postoji Onaj koji je uvijek tu uz tebe u svakom trenutku tvog postojanja, koji te voli i nikad te neće ostaviti samoga, osloni se na Njega. Njegovo ime je Isus – Bog spašava”, zaključio je Zvonko Franc.

Izvođač te pisac teksta i glazbe je Zvonko Franc, za aranžman je zadužen Adrian Vinković Rangel, na gitari je Martin Justin, prateći vokal pjeva Aleksandra Marković, a video je uredila Veronika Novoselac.

Poslušajte pjesmu!