U HKR-ovoj emisiji "Novi valovi dobrote" Katarina Varenica u ponedjeljak, 12. listopada, ugostila je Petru Gluhinić, pokretačicu Facebook stranice "Matija i prijatelj Down". Listopad je, inače, mjesec svjesnosti o sindromu Down.
Mama me je uzela na ruke i ja sam ju pogledao svojim malim okicama i rekao sam joj: “Mama, znaš ja nisam došao sam, došao sam s prijateljem, zove se Down, i jako, jako ga je strah da ga nećeš voljeti i da ćeš ga se bojati.” I je, u tom momentu mama se je bojala, ali bojala se neznanja, ne prijatelja Downa. Neznanje je to koje se pretvara u strah i koje nas baca u očaj. No, tata je došao i rekao mami: “Idemo doma, volim i tebe i njega, i pružit ćemo našem sinu najbolje od nas što možemo”, samo je dio priče koji stoji u opisu Facebook stranice “Matija i prijatelj Down”, a čija je osnivačica, majka petero djece među kojima je i Matija, dječak s Down sindromom, bila gošća HKR-ove emisije. Spomenutu Facebook stranicu prati više od 35 tisuća ljudi, a predstavlja dnevnik odrastanja dječaka Matije.
Petra je saznala da Matija ima Down sindrom dva dana nakon što ga je rodila. Kaže da bi voljela da je u trenutku priopćavanja dijagnoze od strane medicinskog osoblja dobila malo više ljudskosti, a ne šturu dijagnozu. Kao i svaka mama, kad je saznala dijagnozu djeteta, ulovila se Googla, surfala je tražeći podatke. “Iz vlastitog iskustva, ne bih to roditeljima preporučila. Puno je toga kontradiktornog na internetu. Sjetila sam se kako sam se loše osjećala u rodilištu, kako me nitko nije pripremio na ono što me čeka, sve što sam čula bile su samo ružne stvari. Jedino lijepo što sam doživjela u bolnici je od spremačice koja me vidjela da plačem na hodniku, pitala me što mi je, i kad sam joj ispričala, zagrlila me. Zbog svega toga sam tri mjeseca nakon što se Matija rodio pokrenula Facebook stranicu.”
Matija je beba kao i svaka druga beba, treba ono što i sve druge bebe trebaju: mamu, tatu, ljubav, zagrljaj
HKR-ova sugovornica pisala je na Facebooku prvenstveno zbog sebe, za svoju dušu, no nadala se da će ljudi vidjeti da je Matija beba kao i svaka druga beba, i da treba sve ono što i druge bebe trebaju: mamu, tatu, ljubav, zagrljaj. “Matija se smijao, plakao, ponašao se kao i sve druge bebe, djeca njegove dobi. Nadala sam se da će ljudi početi gledati drugim očima djecu s Down sindromom”, ističe Gluhinić.
Svjedoči kako je bilo žena koje se su se javile u počecima trudnoće, koje su znale za dijagnozu svoje djece, s kojima je komunicirala tijekom cijele trudnoće, hrabrila ih, tješila. A bilo je i majki koje su se s dijagnozom suočile nakon poroda.
Matija je promijenio nas u obitelji, iz temelja, ali mijenja i ljude oko sebe
“Ta su djeca već veliki klinci, dvogodišnjaci, trogodišnjaci, i lijep je osjećaj da smo im bili blizu kad je bilo potrebno, da smo im Matija i ja pomogli da prebrode sve one teške trenutke od početka trudnoće i suočavanja s dijagnozom. Matija je promijenio nas u obitelji, iz temelja, ali mijenja i ljude oko sebe. Nije to samo podizanje svijesti o Down sindromu, već i neke druge dijagnoze, mame djece s različitim dijagnozama se na ovoj Facebook stranici nalaze, dijele svoje poteškoće, izazove, podrška su si”, naglašava Petra Gluhinić.
“Mnogi nemaju uvid u život s djetetom s Down sindromom, ne znaju da mi živimo normalan život kao i svaka druga obitelj. Moj Matija meni nije ni teret ni križ, meni je on blagoslov. Ne budim se ujutro s mišlju da mi dijete ima Down, budim se s mišlju što mu odjenuti za vrtić. Normalni smo ljudi, živimo normalan život, a čini mi se i da smo puno sretnija obitelj od brojnih drugih”, rekla je HKR-ova sugovornica.
Mi dolazimo nešto kasnije u vrtić od ostale djece i kad djeca vide da dolazimo, sva su na ogradi i veselo viču: ‘Evo Matije, evo Matije!’
Gluhinić kaže da su djeca s Down sindromom vrlo srdačna djeca, i da su laka za suradnju, nema neke velike razlike osim što mu treba malo više pomoći: “U vrtiću on uči od djece redovnog razvoja i djeca ga jako lijepo prihvaćaju i vole. Kod njih nema predrasuda. Mi Matiju ne gledamo kroz njegovu dijagnozu, a ni djeca iz njegove vrtićke grupe. Mi dolazimo nešto kasnije u vrtić od ostale djece i kad djeca vide da dolazimo, sva su na ogradi i veselo viču: ‘Evo Matije, evo Matije!'”
Petra Gluhinić vrlo često zahvaljuje Bogu na daru života: “Ljudi koji vjeruju u Boga puno lakše prebrode teške situacije. Vjerujem da je Matija poslan s posebnim razlogom u ovaj svijet.”
Matija je bio četvrto dijete, a Petra se suočavala s brojnim predrasudama kad je ostala trudna s petim djetetom, Jakovom. No, nije se bojala otvoriti životu i svjedoči kako se Matija i Jakov jako lijepo slažu, zaštitnički se ponašaju jedan prema drugome. A i starije sestre i brat prirodno su i s ljubavlju prihvatili svog brata Matiju. Matija ima i neke druge zdravstvene poteškoće, ali se obitelj s njima uspješno nosi.
Djeca s Down sindromom imaju izrazito snažnu emocionalnu inteligenciju i sposobnost procjenjivanja ljudi, ističe Petra Gluhinić i svim roditeljima koji strahuju od Down sindroma poručuje: “Pod ovim nebom postoje tratinčice i postoje ruže. I jedne i druge su lijepo cvijeće. Tako je život je lijep i s 46 i s 47 kromosoma, samo ga treba objeručke prihvatiti i lijepim prepoznati.”