Kuća Šenoa u kojoj je izložena ostavština četiriju generacija obitelji Šenoa, teško je oštećena u potresu u ožujku.  Nakon saniranih oštećenja, Kuća Šenoa će u srijedu, 14. listopada biti ponovno otvorena za javnost i to izložbenim projektom “Jedan grad, jedna obitelj, dva potresa u 140 godina”.

U razgovoru doznajemo neke manje poznate detalje iz obitelji Šenoa: kako su se August i Slava nosili sa smrću troje djece, koliko im je vjera značila u životu, kako je August doživio potres u Zagrebu prije 140 godina…

Osim što je kao veliki književnik, po kojemu je nazvano cijelo jedno književno razdoblje zaslužan za stvaranje čitalačke publike, August Šenoa bio je i neumoran državni službenik, čovjek koji je dao život da se saniraju štete od potresa iz 1880. godine. Kao državni službenik neumorno je popisivao štetu sve dok se nije razbolio. Nesretna povijest kao da se ponavlja.

Prošlo je pola godine od potresa. U kakvom je stanju Kuća Šenoa danas?

Toga dana 22. ožujka, bio je to veliki šok za sve nas kada smo vidjeli kuću, kad smo vidjeli i druge kuće, muzeje i institucije poput Hrvatskoga glazbenog zavoda, koje su vezane uz obitelj Šenoa od njihova nastanka. Na Kući Šenoa oštećeno je krovište i dimnjaci koje smo uspjeli sanirati nakon prvog tjedna. Jako je stradao i mural Branka Šenoe na prvom katu kuće. Profesorica Nela Pološki, koja je licencirana za zidno slikarstvo, sa svojim studentima i poduzetom crowdfunding kampanjom, tijekom koje smo u prva tri tjedna nakon potresa, uz pomoć znanih i neznanih koji su uplatili na žiro račun, spasili što se hitno trebalo spasiti. Želim zahvaliti svima, jer mi kao Udruga, nismo imali novce da sve to sami napravimo. Nakon tog prvog šoka i spašavanja, prijavili smo štetu i čekali dolazak Komisije i pregled Kuće koja je kulturno dobro te unutra i zaštićeno pokretno dobro obitelji Šenoa. Sada čekamo da profunkcionira Fond, nakon što je donesen Zakon o obnovi. Mi ćemo naravno aplicirati na Fond, da se kuća obnovi.

Oštećeni mural Branka Šenoe / Foto: Luka Stanzl /P IXSELL

I dok se sve to čeka, Vi i dalje neumorno radite, tako da će Kuća Šenoa vrata javnosti ponovo otvoriti u srijedu, 14. listopada i to izložbenim postavom “Jedan grad, jedna obitelj, dva potresa u 140 godina”. Što će  posjetitelji moći vidjeti?

Osim što će se vidjeti cigle i pukotine od ovog potresa prije šest mjeseci, vidjet će ostavštinu  obitelji Šenoa, odnosno predmete koji su nijemi svjedoci potresa koji je zadesio Zagreb 9. studenog 1880. te ovog novog potresa. To su uglavnom uporabni predmeti koji su pripadali i Augustu Šenoi i pojedinim  članovima njegove obitelji koji su bili u uporabi u vrijeme potresa prije 140 godina. Ono što je meni bilo interesantno, sve ovo vrijeme otkako sam član obitelji, a to je već preko 40 godina, da postoje predmeti: čaše, vrčevi, tanjuri koji su napukli, a nisu odbačeni. Pitala sam svog očuha Zdenka Šenou zašto to nije bačeno, a on mi je rekao: “Evo, ovo je pripadalo dedeku!” i pokazao jedan glineni vrč koji je pripadao Augustu Šenoi. Taj isti vrč je naslikao njegov sin Branko Šenoa. Tako da mi sada imamo i sliku vrča i vrč koji je malo okrznut.

Foto: Kuća Šenoa

A tu su i tanjuri koji su pripadali ocu Augusta Šenoe, koji su se razbili u potresu 1880. godine, ali nisu bačeni. Zdenko mi je ispričao da je njegov otac Milan to htio baciti, ali s njima je stanovala Slava Šenoa, udovica Augusta Šenoe, koja je njega nadživjela 60 godina i njoj možemo zahvaliti da je to ostalo sačuvano. Ona nije to dozvolila. Rekla je: “Ovo je vrč od tateka.” I bila je silno vezana uz te predmete. Sada za svaki predmet znamo kome je pripadao, sve je popisano.

I dok čekamo obnovu Kuće Šenoa koja je statički manje-više u redu, zbog korone nećemo moći primati veće grupe od 10 posjetitelja. Tako smo odlučili. Potrebna je prethodna najava dan ranije. Želimo ispričati tu priču o potresu prije 140 godina, potresa koji je još u mladim danima odnio život Augusta Šenoe. Imao je samo 43 godine kada se tako jako razbolio pomažući stradalima u potresu. U ono vrijeme bez lijekova, on je, nažalost, nakon nekoliko mjeseci umro.

Tko god dođe u Kuću Šenoa, neminovna je ta priča o potresu.

Sačuvane su i njegove Zagrebulje. On je kao urednik Vienca bio kroničar potresa te dana koji su uslijedili nakon potresa. To se sve može vidjeti. Odlučili smo pojedine njegove rečenice istaknuti i staviti na zid uz ove friške pukotine, koje nismo još sanirali. Čeka nas cjelovita obnova i nismo htjeli apsolutno ništa dirati, jer će se sve ionako morati rušiti. A Kuću otvaramo i zbog nas, da se lakše oporavimo. Ljudi se vrlo ugodno osjećaju kad dođu u Kuću Šenoa, a i nemamo što čekati. Papirologiju smo predali, a tako i da se odužimo obitelji Šenoa što su sve to sačuvali kroz četiri generacije.

Foto: Kuća Šenoa

Kako je došlo do toga da baš Vi postanete čuvarica? Kako ste Vi prije 40 godina ušli u obitelj Šenoa?

Moja mama se udala za Zdenka Šenou, jedinog unuka Augusta Šenoe i tako sam došla u tu obitelj. Mama i Zdenko nisu imali svoje djece, niti Zdenko iz braka prije moje mame. Nažalost, njegovom smrću prije 15 godina prekinuta je direktna krvna veza s Augustom Šenoom. Međutim, Zdenko je bio povjesničar umjetnosti, leksikograf i on je zadnjih 20 godina svog života posvetio tome da se sve ovo sačuva. Kompletno, sve uporabne predmete je popisao i dokumentirao po pravilima struke. Meni je trebalo dvije godine da sve te zapise i popise unesem u kompjuter i to tijekom jedinih slobodnih noćnih sati. Ali, da on to nije napravio, ovo danas ne bi bilo sačuvano. Na temelju toga smo i osnovali muzej. Dio toga je već zaštićeno kulturno dobro, u registru je kulturnih dobara i kuća i popratna ostavština. Tu je i namještaj Augusta Šenoe.

Zdenko mi nije ostavio imperativ da tu otvorimo muzej, jer oni su živjeli u toj kući. Ali, moja mama je umrla prije 9 godina i ja sam kao nasljednica nakon prvotnog šoka i tuge, morala odlučiti hoćemo li prodati, donirati ili preseliti se i osnovati muzej. Mi smo odlučili najprije osnovati Udrugu i ona je kao pravna osoba osnovala muzej.  Odrekla sam se tog životnog prostora, preselili smo se i ja volontiram, sve radimo pro bono. Ulaznice jedva podmiruju troškove režija, pogotovo zimi…

Iako nemate materijalno ništa od toga, osim dodatnih troškova, imate zadovoljštinu jer čuvate uspomenu na jedan neizbrisiv povijesni lik i njegovu cijelu obitelj, koja je i Vaša obitelj.

I to radimo s velikom odgovornosti i ponosom.

U ove četiri godine napravili ste jako puno za Kuću Šenoa. Ona je postala popularno mjesto za promocije i druženja s Vašim prijateljima i ljudima iz kulture. Kuća Šenoa čak i dobrim poznavateljima Šenoinog lika i djela otkriva mnogo nepoznatih detalja?

Veliko je to zadovoljstvo kada ljudi dođu. Prvo, zato što mi nismo u centru grada i treba znati doći do nas, pa to jako cijenim. Puno su nas posjećivali i nastavnici s učenicima iz cijele Hrvatske i to uglavnom kada je Šenoa u lektiri. Učenici bi došli s ogromnim očima u strahu da ćemo ih nešto pitati iz lektire, a onda vide da ih ništa ne ispitujem, nego im pričam o njegovom životu štiklece koji su, ili zapisani ili sam ih čula od svog očuha, a on od svojih roditelja ili bake i, to im bude jako zanimljivo. Naravno, u to je uvijek uključena i priča o povijesti grada Zagreba. Tako je bilo jako lijepih susreta tijekom kojih smo i mi mogli puno naučiti od naših posjetitelja. Vidjeli bi neke predmete pa su se sjetili gdje je to izrađivano… Jedna gospođa kojoj je otac bio šegrt u radionici gdje su se radile te stolice, pa smo to odmah zapisali, te male povijesne sličice smo povezali u taj ciklus. Veliko je to zadovoljstvo i njima i nama. Velika je to sreća što ćemo se otvoriti i vjerujem da će nam ljudi ponovo doći. Pozivam ih i veselim se. Nećemo pričati samo te tužne priče o potresu. Pokušat ćemo iz ove nesretne situacije i korone, ostati povezani. Važno je da se družimo i dijelimo nevolje, nasmijemo se, jer to je lijek.

Obitelj Šenoa (Slava, August, Milan, Draga i Stanko) u ateljeu Ivana Standla, siječanj 1874. Foto: Kuća Šenoa

Vjerujem da bi Šenoa bio ponosan na ovu mlađu generaciju koja mu dolazi. Ali, sad kad ste spomenuli taj nesretni koronavirus, sjetila sam se jednog detalja iz Šenoina života. U vrijeme kad su njegova djeca bila mala, jedno vrijeme su i oni bili u karanteni kod Zajčevih, zbog zarazne bolesti?

Da, u ono vrijeme za djecu je bila jako opasna difterija i puno je djece umrlo. Stariji sin Milan i kći Draga bili su u karanteni kod Zajčevih. Ali, nažalost u pola godine Šenoa je izgubio dva sina od difterije. Stanko je imao godinu i pol, a Radica samo tri mjeseca. Sačuvana je u Kući Šenoa i jedna obiteljska fotografija na kojoj je Stanko. Na njoj je August sa ženom, Milanom, Dragom i Stankom koji sjedi mami u krilu.

Osim razgleda kuće, muzej Kuća Šenoa organizira i razgled grada Zagreba putovima Augusta Šenoe? Kako ste došli na tu ideju i kako izgleda ta ruta po Zagrebu?

Pa, to je meni došlo slučajno. Muž i sinovi su bili na moru, a ja sam bila ljuta na sebe kako sam tu gotovo jednako dugo koliko je Šenoa živio, a nisam shvatila kako je on ostvario sve to što nam je ostavio. Jer on, pogotovo zadnjih sedam godina, nije bio samo književnik, to je bio samo noću. On je bio gradski činovnik, gradski bilježnik, a kasnije i senator. A u ono vrijeme zabrane zapošljavanja u gradskom magistratu, bio je zadužen za graditeljstvo, socijalu, cehove dok se nisu ukinuli, za gradsko redarstvo, bio je i urednik Vienca, potpredsjednik Matice hrvatske… To je sve radio paralelno taj čovjek.

Kad sam čitala njegove članke u Viencu, vidimo da je pratio kulturu, ne samo Zagreba, nego i Hrvatske,  a pratio je preko telegrafa i što se objavljuje u Americi. Ali sve to on nije radio površno.  Kad se čitaju njegovi članci, vidi se koliko se on pripremao da bi nešto napisao. Kako je on to sve stigao prirediti, istražiti arhiv, meni je to tako strašno čudno.

I onda sam napravila lentu vremena, 43 godine – da zapišem od rođenja što se događalo svake godine. Na temelju toga je nastao i taj moj tekst. Pokazala sam ga sinovima i mužu i oni su odmah prepoznali da tu imamo “tri u jedan”: Šenoin život, njegovo djelo i povijest Zagreba, savršeno za organizirana razgledavanja grada. Zamislila sam da taj vodič bude sam August Šenoa, ali onda sam upoznala turističku vodičicu koja se izvrsno uklopila kao Šenoin lik učiteljice Branke i sada ona vodi grupu. Šetnja je odlično posjećena, odvija se dva puta mjesečno pod pokroviteljstvom grada i besplatna je. A evo koristim priliku najaviti novi razgled: od Kaptola, preko Gradeca, a završava u tunelu ispod Griča, bit će to pričanje Zlatarova zlata koje smo nazvali “Zlatarovo zlato kroz šetnju i priču”. Prvi razgled će biti 14. studenog, na Šenoin rođendan, a “Zlatarovo zlato” iduće godine ima veliku 150. obljetnicu objavljivanja u Viencu. Najprije je izlazio u nastavcima 1871. godine u tom časopisu, da bi iduće godine objavljen i kao knjiga.

Jeste li Vi pročitali cjelokupan Šenoin opus?

Jesam. Doista. Kao pravnica sam proučavala pravni okvir kako se registrirati i zato sam pročitala apsolutno sve.  Zlatarovo zlato vjerojatno i desetak puta. Osim pripovijedaka i romana, pisao je predivne, duhovite, zanimljive i jako dobronamjerne kazališne i književne kritike. Preporučam svima da ih pročitaju. U svemu što je pisao, on je podučavao. Doista je bio pravi prosvjetitelj.

Foto: Goran Stanzl / PIXSELL

Bio je marljiv, vrijedan i volio je svoju suprugu, a oni su bili i vjernici. Tome svjedoči i jedan molitvenik koji je Šenoa darovao svojoj supruzi kad im se rodilo dijete. Koliko im je vjera značila u životu?

Definitivno su bili veliki vjernici.  Živjeli su vjeru u obitelji, u krugu prijatelja. Kad se rodila Draga, August je poklonio svojoj Slavi taj molitvenik Razgovor s Bogom i napisao “Za Božić i rođenje kćeri darujem molitvenik”. To je posebno dojmilo i mons. Ivana Goluba koji je stanovao u blizini u Malinskoj i rekao je da je to rijetko za vidjeti. Obično se u tim prigodama poklanja neki zlatni predmet ili takvo nešto.

A nakon potresa, kad je prošao prvi udar, Šenoa je odmah krenuo po gradu da vidi što se dogodilo i prvo je otišao u crkvu sv. Marka.

A nakon potresa, kad je prošao prvi udar, Šenoa je odmah krenuo po gradu da vidi što se dogodilo i prvo je otišao u crkvu sv. Marka. Popeli su se kod orgulja i tamo se dogodio drugi udar. Onda je odjurio vidjeti crkvu sv. Katarine, ali nije mogao odmah otići u katedralu. Nije imao tu snagu. Katedralu je doživljavao kao živo biće. Čitamo u njegovim Zagrebuljama u Viencu, kada je nakon par dana otišao vidjeti katedralu, bio je očajan. Ali, iako mu je bilo teško, uskoro piše s optimizmom: “Sve ćemo mi to popraviti”. I doista, Zagreb se tada u Habsburškoj Monarhiji brzo obnovio zahvaljujući pomoći iz cijele Europe jer je car Franjo Josip naredio da se pomaže, a bilo je tada i majstora i novaca i dobre volje…

A baš ta vjera je držala Augusta pogotovo kad su djeca bila bolesna i kad su umrla

A baš ta vjera je držala Augusta pogotovo kad su djeca bila bolesna i kad su umrla. Osim spomenuta dva sina, umrla mu je pri porodu i kći Ljubica… Kroz pisama koja imamo sačuvana to vidimo. U zaručničkim pismima piše Slavi koliko mu je važno što je ona prava vjernica, Hrvatica i da će mu biti supruga baš onakva kakvu očekuje, kakvu traži cijeli svoj život. Strašno mu je to bilo važno.

Emisiju u kojoj je gostovala čuvarica Kuće Šenoa Jasmina Reis možete poslušati ovdje:

https://soundcloud.com/hrvatska-katolicka-mreza/kulturogram-121020/