Kad nekoga volite, ponašate se prema njemu kao prema osobi, piše dr. Gregory Popcak s portala Teachingcatholickids.com. Vi ga izgrađujete. Zbog vas se osjeća posebno. Na neki način – veliki ili mali – pomažete tim osobama da izrastu u jaču, bolju, sretniju, zdraviju ili svetiju verziju sebe. To je ono što čini ljubav. Ali kad nekoga upotrebljavate, ponašate se prema njemu poput stvari kao što je alat ili drugi predmet. Ako sam s nekim drag jer ga volim, izgrađujem ga i na taj način se ponašam prema njemu kao prema osobi. Ali ako sam prema nekome simpatičan jer želim nešto od njega, koristim ga, rušim, ponašam se kao s predmetom.

Budući da je čovjek stvoren na sliku Božju on ima pravo biti voljen kao osoba, a nikada se ne koristiti kao predmet ili alat.

Sveti Ivan Pavao rekao je da, budući da su ljudi stvoreni na Božju sliku i priliku, ljudska bića imaju pravo biti voljeni kao osobe, a nikada se ne koristiti kao stvari. Poštujemo vlastito dostojanstvo odbijajući dopustiti da nas drugi koriste. Poštujemo dostojanstvo drugih odbijajući ih koristiti ili se prema njima ponašati kao prema stvarima. Jedini prikladan odgovor bilo kojoj ljudskoj osobi – nama samima ili drugima – je ljubav. 

Kako bi bilo strašno ponašati se prema ljudima kao prema kriški pizze koja mi se jede ili ne jede, koja može pasti s poda i biti zamijenjena drugom kriškom ili čak odbačena u koš za smeće.

Katolička govornica Mary Beth Bonacci to je sjajno ilustrirala u svojoj knjizi „Prava ljubav“, u kojoj pravi razliku između „stvarne ljubavi“ i onoga što ona naziva „ljubav prema pizzi“. Ukratko, ona je to slikovito opisala na sljedeći način: Mogla bih pojesti pizzu. Možda bih čeznula za ukusnom, sirastom kriškom gnjecave pizze. Ali bi mi slučajno pizzu pala na pod, sigurno ne bih svoj život posvetila čišćenju te pizze i nastojanju da ponovno postane najukusnija pizza. Ne bih dala svoj život da pizzu napravim cijelu. Sigurno ne bih bio spreman umrijeti da bih spasio svoju pizzu. U najboljem slučaju, ostrugala bih je s poda, bacila i uzela još jednu krišku. Koliko bi bilo strašno tako se ponašati prema ljudima?

Ako prema nekome imam stvarnu ljubav, nikada ga ne bih koristio niti bacao. Učinio bih sve što je u mojoj moći da toj osobi mu pomognem da bude sretna, zdrava, snažna i sveta. Obavljao bih poslove za nju. Sve bih učinio. Čak i umro za nju.

Djeca već u dobi od 3 ili 4 godine mogu razumjeti razliku između stvarne ljubavi i one prema “pizzi”. Važno je potaknuti djecu da druge oko sebe doživljavaju mnogo više od obične ljubavi prema pizzi.

Kad čitate svojoj djeci ili gledate televizijsku emisiju ili film, pitajte ih: „Mislite li da je ta osoba zaista voljela to i to? Ili su jednostavno voljeli pizzu? ” Pricaj o tome. Kad razgovaraju o načinu na koji se njihovi prijatelji odnose jedni prema drugima, zamolite ih da razmisle predstavlja li ponašanje njihovih prijatelja – ili njihovo vlastito – pravu ljubav ili ljubav prema pizzi. Podsjetite ih da prava ljubav uvijek djeluje na dobro druge osobe. Djeca već u dobi od 3 ili 4 mogu razumjeti razliku između stvarne ljubavi i ljubavi prema pizzi. Potaknuti svoju djecu da se uvijek ponašaju kao da ljudi znače više od pizze jednostavan je način poučiti ih da poštuju vlastito dostojanstvo i dostojanstvo drugih.