U sklopu projekta nastalo je oko 70 podcast epizoda koje su obuhvatile široki raspon rehabilitacijskih i resocijalizacijskih tema iz penalnog područja, a jedna od epizoda je i razgovor s vlč. Vladom Borkom, dušobrižnikom u kaznionici u Lepoglavi i u zatvoru u Varaždinu.

“Poziv i poslanje koje ja imam i koje činim nije samo ljudsko, nego tu prste ima i dragi Bog. Kad pogledam svoj i život i svoj poziv mogu vam reći da sam se htio baviti građevinom ili upisati neku školu koja uključuje strojeve, bagere, kamione, ali na nagovor kolege otišao sam na školovanje u Zagreb. Htjeli smo biti župnici. Nakon završenog školovanja, on se vratio kući i oženio, a ja sam, evo, danas svećenik. Službu kapelana vršio sam u Karlovcu, župnikovao sam u Cirkveni pa sam završio u ravnoj Podravini, u Sv. Đurđu. Tamo sam proslavio 25 godina misništva. Bili su to lijepi trenuci i lijepa vremena i Bogu hvala na svemu tome. Župnik u Sv. Đurđu sam bio od 2004. pa do ove 2021. Dekretom biskupa Bože Radoša došao sam za župnika u Hrvatsko zagorje u župu Višnjica, ali s dekretom i kao dušobrižnik u Kaznionici Lepoglava te zatvoru u Varaždinu”, ističe vlč. Borak.

Gledam ih ne kao zatvorenike, nego kao brata, kao sestru, kao čovjeka kojem je potreban milosrdni Samarijanac, pružena desna ruka i otvoreno uho da ga saslušam

Odgovarajući na pitanje tko je zapravo duhovnik, odnosno dušobrižnik, vlč. Borak ističe da je to u njegovom slučaju svećenik kojemu je povjereno poslanje da, osim ovih zemaljskih, materijalnih, naravnih zbivanja u život doda i duhovne začine jer čovjek nije samo ono što vidimo izvana, nego živo biće, živa duša, sa srcem, osjećajima, mislima i pogledima. A to je ono što ne možemo opipati. Kroz dimenziju duhovnika, bilo na civilnom području ili dušobrižnika na ovom mjestu na koje me postavio biskup Bože, povjereno nam je brinuti za duševno stanje ljudi. Iz poslušnosti svome biskupu prihvatio sam ovu služnu župnika u Hrvatskome zagorju, a kao dušobrižnik u zatvoru susrećem ljude iz svih krajeva naše domovine. Oni su lišeni slobode zbog nekih životnih aktivnosti, događanja, susretanja ili razilaženja.

Vlč. Borak i voditeljica projekta “eRadio za drugu šansu” Željka Bagarić

“Probam s njima biti prvenstveno kao čovjek, a onda i kao dušobrižnik. Gledam ih ne kao zatvorenike, nego kao brata, kao sestru, kao čovjeka kojem je potreban milosrdni Samarijanac, pružena desna ruka i otvoreno uho da ga saslušam. U svemu tome najljepša su druženja za vrijeme nedjeljnih euharistijskih slavlja gdje smo pred Bogom svi isti. U zatvoru u Lepoglavi nema žena, samo su muškarci prisutni na molitvi, svetoj euharistiji i nekim drugim događanjima koja imamo. Žene se nalaze na nekoj drugoj lokaciji.

Nedjelja je dan koji provodim sa zatvorenicima

Najviše vremena sa zatvorenicima u Lepoglavi provodim u kapelici koja je posvećena blaženom Alojziju Stepincu. Postoji i njegova spomen-soba u kojoj je bio za vrijeme odsluženja kazne. Nedjelja je dan koji provodim sa zatvorenicima. Dođe ih 50-60, molimo, slavimo sv. misu, ispovijedaju se, kaju te uz Tijelo i Krv Kristovu okrijepimo se i idemo dalje. Kroz tjedan se s njima čujem i dogovaram, koliko je u mojim mogućnostima i mogućnostima zatvorskoga sustava i dnevnog reda kojega zatvorenici imaju. Ako je nekome moja riječ utjeha, vjetar u leđa, poticaj da još to vrijeme koje su tamo izdrže do kraja i vrate se u normalan svijet gdje smo i mi, neka bude Bogu na slavu i za mir njihovoj duši koja je puno puta okovana u svemu tome. Ponekad kad ih slušam i gledam njihove sudbine i život, radije bi oni bili s ove strane gdje smo mi, a ne tamo gdje su trenutačno”, govori vlč. Borak.

“Da bismo mogli ići dalje moramo se držati onoga što je dragi Bog rekao Iliji proroku: Ilija, sjedni, jedi, pij, spavaj malo, pred tobom je još daleki put. Zatvorenici su oni kojima je potrebna pauza da bi pogledali gdje su, što su napravili, da daju zadovoljštinu za to i da idu dalje, da se vrate svojim kućama, svojim obiteljima i prijateljima. Pokušavam biti i duhovnik i dušobrižnik. Gledam njih pa i sam sebi kažem: Vlado, i ti kažeš tri puta u misi moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Razlika je samo što su oni po slovu zakona osuđeni, a ja sam po Božjem milosrđu pomilovan i oprošteno mi je. Bogu hvala na milosrđu. Upravo to im želim, da ih to milosrđe što prije pohodi i da se vrate svojima”, naglasio je dušobrižnik u kaznionici u Lepoglavi i u zatvoru u Varaždinu vlč. Borak.

Na duševno stanje zatvorenika utjecala je i pandemija jer su im bili onemogućeni izlasci, susreti te posjete članova njihovih obitelji.

“Nadam se da će ova situacija brzo završiti, a sada u došašću pozivam vas sve da idemo naprijed. A da bismo išli naprijed moramo se pročistiti, pogled bistriti, uho otvoriti, a jezik skratiti”, zaključio je vlč. Borak. Cijeli razgovor s vlč. Borkom poslušajte ovdje.

“eRadio za drugu šansu” naziv je projekta Sveučilišta Sjever kojeg provodi internetski studentski Radio Pressedan. Njime se pridonosi povećanju svijesti javnosti o poteškoćama s kojima se susreću osobe koje su odslužile kaznu zatvora prilikom povratka i reintegraciju u zajednicu, stvarajući radijske emisije kojima povećavaju vidljivost ove ranjive skupine. Sukladno ciljevima ovog projekta koji se sufinancira sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, nastale su epizode o svim onim osobama, ustanovama i udrugama koje u zatvoru ali i izvan zatvorskih zidova zajednički rade na usmjeravanju počinitelja kaznenih djela prema društveno prihvatljivom životu jednom kada se opet nađu na slobodi. Voditeljica projekta je Željka Bagarić, docentica iz područja informacijsko-komunikacijskih znanosti na Odjelu Komunikologija, mediji i novinarstvo Sveučilišta Sjever.