Tekst smo preuzeli s mrežnih stranica HKS-a:

Liječnica sam koja se već dugo vremena bavi javnim zdravstvom, medicinom utemeljenoj na dokazima i edukacijom, stoga sam odlučila pisati o emergentnim zaraznim bolestima i njihovim posljedicama na mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika. Pišem u nadi da će ovaj tekst podsjetiti moje kolege liječnike, medicinske sestre i sve ostale zdravstvene djelatnike da je u ovakvim situacijama iznimno važno brinuti ne samo o drugima, već i o sebi i vlastitom mentalnom zdravlju.

Emergentne zarazne bolesti su one koje se pojavljuju prvi put, odnosno koje se pojavljuju u novom domaćinu, značajno se šire na nova područja ili im se incidencija naglo povećava. Iako se te bolesti razlikuju po uzročniku, epidemiološkom kretanju i kliničkoj slici, imaju neke zajedničke karakteristike. Uzročnik i način prijenosa bolesti na samome početku je nepoznat, globalno se šire i uzrokuju visoku smrtnost te zdravstveni sustav nikada nije dovoljno spreman za odgovor na novonastalu situaciju. Takve epidemije ne štede ni zdravstvene djelatnike. Štoviše, istraživanja pokazuju da se veliki dio pacijenata zarazi u zdravstvenim ustanovama (čak 41%), a zdravstveni radnici čine čak 29% tih slučajeva. Svi ti čimbenici utječu na povećan percipirani rizik te najčešće dovode do psihološke krize, straha i tjeskobe koja se kod različitih osoba manifestira na različite načine.

Prema CDC-u, na ovakve krizne situacije uzrokovane emergentnim zaraznim bolestima najjače reagiraju vulnerabilne skupine, odnosno osobe koje spadaju u rizične skupine (stariji, kronični bolesnici i dr.), djeca i tinejdžeri, osobe koje pomažu oboljelima (liječnici, medicinske sestre i ostali zdravstveni djelatnici) te osobe s psihijatrijskim poremećajima.

Emergentne zarazne bolesti u posljednjim su desetljećima u porastu, a trenutačno smo svjedoci strašne pandemije COVID-19 od koje je do sada u svijetu oboljelo više od 400.000 osoba, a po podacima ECDC-a, dostupnima u trenutku pisanja ovoga teksta, preminulo ih je 18.565. Neupitno je da će ova pandemija imati veliki utjecaj na mentalno zdravlje pučanstva, a posebice na mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika, koji su u direktnom kontaktu s bolesnicima i izloženi ljudskoj patnji.

Postoji niz istraživanja koja ispituju utjecaj emergentnih zaraznih bolesti 21. stoljeća na mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika tijekom epidemije SARS-a (The severe acute respiratory syndrome), MERS-a (Middle East respiratory syndrome) i COVID-19 (Coronavirus disease 2019).

Prema svim tim istraživanjima, kod zdravstvenih se djelatnika pojavljuju značajne emocionalne poteškoće koje su povezane s karantenom, strahom za svoju osobnu sigurnost, brigom za obitelj, stresom na poslu, međuljudskom izolacijom, osjećajem usamljenosti, ljutnjom, osjećajem da su stigmatizirani, frustracijom jer rade sa zdravstvenim djelatnicima koji nisu stručni za zarazne bolesti (uslijed mobilizacije svih zdravstvenih djelatnika različitih specijalnosti). Dodatni čimbenici koji utječu na emocionalne poteškoće zdravstvenih djelatnika su umor  i iscrpljenost zbog prekomjernog rada, izrazito visoke razine stresa, poremećaj prehrane i sna. Rad u bolnicama tijekom emergentnih zaraznih bolesti  za neke je zdravstvene djelatnike  traumatičan (tj. događaj koji “prijeti nečijem životnom ili tjelesnom integritetu i uključuje subjektivni odgovor straha, bespomoćnosti ili užasa”.)

Zdravstveni djelatnici koji rade s osobama kojima je dijagnosticiran COVID-19 ili se sumnja da su zaražene SARS-CoV2 , trebaju biti svjesni da, osim što poduzimaju mjere opreza kojima štite sebe i svoje kolege od zaraze te sprečavaju daljnje širenje infekcije, trebaju sačuvati i svoje mentalno zdravlje. Potrebno je osvijestiti da su i oni samo ljudi te da imaju pravo emocionalno reagirati. Stres kojeg proživljavaju kao i osjećaji vezani uz postojeću situaciju ne znače da su slabi. U ovim trenutcima je jednako važno sačuvati fizičko kao i mentalno zdravlje. Stoga je važno koristiti strategije koje im mogu pomoći da se bolje nose sa situacijom: odmarati se koliko je to moguće tijekom radnog vremena ili između smjena, jesti zdravu hranu, ostati u kontaktu s obitelji i prijateljima (telefonom ili ostalim mogućim tehnologijama). Također je važno izbjegavati pušenje, alkohol i ostale droge jer one ne pomažu u nošenju sa stresom.  Na kraju, važno je prepoznati simptome psihičke iscrpljenosti i tražiti stručnu pomoć, jer istraživanja pokazuju da kod zdravstvenih djelatnika koji nisu primali stručnu pomoć još dugo nakon epidemije perzistiraju simptomi PTSP-a ( Post-traumatskog stresnog poremećaja) ili nekih drugih psihičkih poremećaja.

Literatura:

1. Coronavirus. [Internet]. Dostupno na: https://www.who.int/health-topics/coronavirus (19. 3. 2020)
2. Čivljak R, Markotić A i Kuzman I. The third coronavirus epidemic in the third millennium: what’s next? Croat Med J. 2020;61:1-4; Croat Med J. 2020;61:1-4; https://doi.org/10.3325/cmj.2020.61.1
3. Xiang Y-T, Yang Y, Li W, et al. Timely mental health care for the 2019 novel coronavirus outbreak is urgently needed. Lancet Psychiatry. 2020; https://doi.org/10.1016/S2215-0366(20)30046-8
4. Kang L, Li Y, Hu S, et al. The mental health of medical workers in Wuhan, China dealing with the 2019 novel coronavirus. Lancet Psychiatry. 2020; https://doi.org/10.1016/S2215-0366(20)30047-X
5. Park SC, Park YC. Mental Health Care Measures in Response to the 2019 Novel Coronavirus Outbreak in Korea. Psychiatry Investig. 2020;17(2):85–86. doi:10.30773/pi.2020.0058
6. Maunder R, Hunter J, Vincent L, et al. The immediate psychological and occupational impact of the 2003 SARS oubreak in a teaching hospital. CMAJ 2003; 168 (10): 1245-51.
7. Sim K, Chua HC. The psychological impact of SARS: a matter of heart and mind. CMAJ. 2004;170(5):811–812. doi:10.1503/cmaj.1032003
8. Maunder RG, Lancee WJ, Balderson KE, et al. Long-term psychological and occupational effects of providing hospital healthcare during SARS outbreak. Emerg Infect Dis. 2006;12(12):1924–1932. doi:10.3201/eid1212.060584
9. Khalid I, Khalid TJ, Qabajah MR, Barnard AG, Qushmaq IA. Healthcare Workers Emotions, Perceived Stressors and Coping Strategies During a MERS-CoV Outbreak. Clin Med Res. 2016;14(1):7–14. doi:10.3121/cmr.2016.1303

Marta Čivljak izvanredna  je profesorica i pročelnica Odjela za sestrinstvo Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Specijalistički ispit iz Psihijatrije je položila 2007. godine. Od 2001. godine se bavi javnim zdravstvom, a od 2007. godine kao suradnik Cochrane kolaboracije bavi se i medicinom utemeljenom na dokazima.