„U svim dijelovima Hrvatske, a izvan nje gdje žive Hrvati, običaji su bili raznoliki, a uvjetovani su raznim povijesnim okolnostima”, rekla je doc. dr. Mirela Hrovatin, etnologinja dodajući kako postoje pripreme za Božić tijekom čitavog prosinca, a u daljoj prošlosti te pripreme sežu i u studeni. Etnologinja je navela nekoliko primjera: priprema drva za ogrjev, domaćice su pospremale sve u kući i oko kuće, nastojalo se završiti s tkanjem odjeće. „Dakle, sve poslove koje je čovjek radio kod kuće, pokušalo se privesti kraju tako da se za Božić nije trebalo ništa raditi”, ističe.

Prva pratilja najuzornije seoske žene Koprivničko-križevačke županije Josipa Rasinec žena je koja drži do običaja i tradicije. Kaže kako je to primila u obitelji te da joj je želja to prenijeti na svoju kći. Vratila se u svoje djetinjstvo i prisjetila kako se Božić slavio nekada. „Tijekom Božića obavezan je bio post. Prije Badnjaka čistila se kuća, svi ukućani morali su na sebi imati čistu odjeću. Pripremala su se domaća jela, pekao se domaći kruh. Kitili smo bor s ručno izrađenim ukrasima koje su bake sa svojim unucima ili mame s djecom napravile od malo brašna, masti i vode. Ukrasi su bile ruže od papira, pokoja jabučica, šipak”, prisjetila se Rasinec. Ističe kako je u današnje vrijeme sve drugačije iako ima obitelji koje drže do toga da se za Božić i dalje priprema na tradicionalna način.

Župnik Župe Sveta Tri Kralja u Kraljevom Vrhu vlč. Ivan Hrastović prisjetio se svog djetinjstva i obiteljskih običaja za Božić. „Kad su djed ili tata unosili slamu, svima je zaželio Božji blagoslov ovako: ‘Daj Bog piceka, raceka, guseka, teleka, pune škrine žitka, pune bačve vina, da nam je obiteljski stol tak lep i obilan’. A onda je imao potrebu iznad svega naglasiti: ‘Božjega mira i blagoslova’.”

Vlč. Hrastović ipak naglašava: „Ima dragosti u svemu tome. I u našim božićnim pjesmama, i u našim običajima, delicijama. Ali čovjeka mogu ispuniti samo duhovne slasti. Ja sam još uvijek bogoslov jer tražim Boga. U tome je tajna Božića: Tko si ti Isuse Kriste? Tko si ti Bože? Bog je sišao i darovao nam svoga Sina. Imamo potrebu zahvaliti mu za taj dar. Isuse mileni, Bože moj, srce ti dajem da sam Tvoj. Najljepši dar je osoba, čovjek”.

Foto: HKM

Trebamo li se sramiti svojih običaja i tradicije? Srami li ih se Europska unija? Glede potonjeg, doc. Hrovatin smatra kako je to možda malo medijski prenapuhano jer još uvijek ima obitelji koje nastoje očuvati ne toliko ono materijalno koliko duh zajedništva. “Na svakom od nas je da odlučimo hoćemo li i koliko držati do tradicije. Odricanjem od naših tradicija, a to vrijedi i za Europu, odričemo se i nekih naših stečenih vrijednosti. Što se tiče očuvanja naših običaja i tradicije, tu se još puno toga može učiniti počevši od nas samih pa do toga da nešto zaštitimo na državnoj razini kao nematerijalnu kulturnu baštinu”, istaknula je.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku: